Posljednjih godina sve je više zaposlenih psihologa u predškolskim ustanovama u Istarskoj županiji. Većinom su to psihologinje koje s pedagoginjama, defektologinjama i zdravstvenim voditeljicama čine dio stručnoga tima vrtića kojim rukovodi ravnateljica. Riječ je, dakle, o ženskim kolektivima koji nose specifičnu organizacijsku klimu i dinamiku međuljudskih odnosa, a to nije zanemariv čimbenik u svakodnevnome radu.
Socijalizacija uz autonomiju
Znate li koja je uloga psihologa u dječjem vrtiću? Zaziru li roditelji od razgovora s vrtićkim psihologom? Razumiju li djeca vrtićke dobi tko je psiholog? Odgovor na posljednje pitanje najčešće je "ne" - djeca doživljavaju psihologa kao "tetu" u vrtiću koja se s njima igra, razgovara, crta i rješava zadatke i slagalice. Ako psiholog uspije izgraditi takav odnos suradnje i povjerenja s djetetom, na dobrome je putu, s obzirom na mnoštvo djece i skupina koje su mu u nadležnosti. Danas je broj djece po psihologu od 150 do 600-tinjak, ovisno o veličini vrtića (ranije je odnos bio jedan psiholog na oko 1.200 djece).
U predškolskim ustanovama jedna je od glavnih zadaća psihologa osigurati odgovarajuće, sigurno i poticajno okruženje u kojemu će dijete rasti i razvijati se, uvažavajući pritom djetetovu osobnu i obiteljsku autonomiju. Ujedno predškolski psiholog pomaže usmjeravati odgojitelja i roditelja te preventivno djelovati. Na prvom razgovoru s roditeljima, pri upisu djeteta u vrtić, psiholog se upoznaje s djetetovim razvojnim karakteristikama, zdravstvenim stanjem, navikama te posebnim sklonostima. Također upoznaje roditelje s vrtićkim pravilima i načinom djetetova života u vrtiću. Sve se to čini s ciljem bolje djetetove prilagodbe na novu, istovremeno i prvu društvenu sredinu, a s roditeljem se izgrađuje odnos povjerenja i suradnje koji će trajati do polaska djeteta u školu.
Nakon prvotnoga praćenja djetetove prilagodbe na vrtić, psiholog prepoznaje djecu s poteškoćama te promišlja razvojne zadaće za njihovo napredovanje kroz individualiziran program. Ako se učini potrebnim, psiholog upućuje dijete odnosno roditelje u nadležnu ustanovu na dodatan pregled, dijagnostiku ili tretman, primjerice logopedu. Psiholog vodi računa i o posebnim potrebama darovite djece i to individualiziranim pristupom obogaćivanja unutar skupine ili posebnim igraonicama za bistru i darovitu djecu.
Rad s odgojiteljima
Odgojitelji koji s djecom provode svakodnevno 8-10 sati važni su u praćenju dječjeg razvoja. Psiholog savjetodavnim radom, uputom i sugestijom pruža odgojiteljima podršku u radu s djecom, upućuje ih kako pratiti djetetovo ponašanje te im pomaže u planiranju razvojnih zadaća. Psiholog organizira i edukativne radionice za odgojitelje te im pomaže u planiranju i vođenju sastanaka i radionica za roditelje. Da bismo što bolje pomogli djetetu u svladavanju neke razvojne krize, izuzetno je važno ostvariti suradnju roditelja, odgojitelja i psihologa radi jedinstvenoga odgojnog utjecaja.
Sustav podrške roditeljima
Sustav podrške s roditeljima izgrađuje se na tematskim radionicama, u školi za roditelje (npr. Unicefov program Rastimo zajedno), na roditeljskim sastancima ali i informativnim letcima i individualnim savjetodavnim razgovorima. Individualne razgovore često iniciraju roditelji, ali ponekad i odgojitelji ili psiholog ako dijete ne napreduje prema očekivanjima za svoju dob ili iskazuje posebnu potrebu vezanu za određenu stresnu situaciju (odvajanje od roditelja, prinova u obitelji, razvod roditelja, gubitak voljene osobe…). (Irena Brajković, psihologinja)