Tko je krivac kad se netko posklizne na pseći izmet na javnoj površini, padne i teško se ozlijedi, kao što se to nedavno dogodilo 75-godišnjoj umirovljenici u Poreču, na Trgu slobode, a o čemu smo pisali u kontekstu (ne)efektivnosti Hitne medicinske pomoći?
Iako su došli na mjesto nesreće, policijski službenici nisu obavljali očevid, već su utvrdili su da "u navedenom događaju nema elemenata kaznenog djela", pišu iz PU Istarske. Prema 20-ak godina starom Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira, policija može odrezati kaznu od 200 do 800 kuna ako netko zlostavlja životinje ili ih drži tako da mogu ozlijediti druge, no za izmet na cesti brine lokalna samouprava.
Grad Poreč to je definirao 2008. godine: od 500 do tisuću kuna trebali biste platiti ako vas komunalni redar uhvati kako "zviždite" dok vaš pas obavlja nuždu. No, on nema ovlasti legitimirati pa ne čudi da takvih kazni, neslužbeno doznajemo, u Poreču još nije bilo.
Prošećite gradom i uvidite koliko potencijalnih "uzroka" nesreća leži na tlu. Pozovete li komunalnog redara, a ne znate tko je krivac, gubite vrijeme. Ako redar i primijeti vlasnika na (ne)djelu, ovlasti su mu manje od pasjih. Upozorite li pak vlasnika na njegovo ponašanje, dočekat će vas uvrede. Valjda još jedna starica treba pasti na drek.
- Onaj tko je dužan uređivati prometnice, treba odgovarati i za štetu. No, ako se pronađe vlasnik psa i može se dokazati da je on počinio prekršaj, onda je on odgovoran, tvrdi Damir Krpan, odvjetnik iz Umaga. Odšteta je moguća samo ako je zatraži umirovljenica ili netko iz njezine obitelji, a nju nadoknađuje vlasnik psa ili Grad Poreč.
- Da bi ostvarila naknadu štete, trebalo bi provesti sudsko-medicinsko vještačenje i utvrditi je li do pada došlo zbog njezine nepažnje, kaže Krpan. Po orijentacijskim kriterijima za naknadu nematerijalne štete (fizičku i duševnu bol, smanjenu aktivnost…), koje je utvrdio Vrhovni sud, iznosi u odštetama mogu biti veći od 100 tisuća kuna, ovisno o slučaju.
Nesretna umirovljenica još se u bolnici oporavlja od dvije operacije. O udovici bez djece najviše brine njezin poznanik.
- Dosad nisam sreo takvu dobricu. Ona je meni pomogla i pružila dom kad mi je bilo teško i obećao sam da ću se brinuti o njoj, rekao je poznanik, čiji su podaci poznati redakciji. (M. DAMJAN)