"Onaj tko je bez korijena, taj kao da ne postoji!", poručio je Tomaso Millevoi, predsjednik Radničkog potpornog društva iz Trsta, u Labinu na 39. Skupu Labinjana. Riječ je o prvom okupljanju labinskih esula - njih 90 koji su došli uglavnom iz Trsta, Monfalconea, Trevisa i Conegliana - u gradu iz kojeg su njihove familije otišle mahom završetkom Drugog svjetskog rata.
Radničko potporno društvo skupove esula organizira od 1950-tih godina, najviše u sjevernoj Italiji, a u zadnje je vrijeme nekoliko okupljanja priredilo i u Istri. U Labin je premijerno stiglo na poziv gradonačelnika Tulija Demetlike i Tullija Vorana, predstavnika Zajednice Talijana, objasnio je Millevoi, istaknuvši da je dirnut dobrodošlicom.
- Ovaj povratak Istri onih koji su je napustili velik je događaj, tim značajniji jer dolaze kao udruga esula, kazao je Furio Radin, predsjednik Talijanske unije i saborski zastupnik te nacionalne manjine. - Razdoblje ideologija je iza nas. O prošlosti se na ovakvim susretima govori vrlo malo, premda se nekih traumatskih trenutaka moramo prisjetiti. Treba gledati u budućnost, na Istru, odnosno Hrvatsku kao ravnopravnog člana Europske unije. Susreti esula puni su emocija, nemojte misliti da se ovim ljudima lako vratiti ovdje. Ne osjećaju se u potpunosti kao doma, stoga im moramo dati razloga da tome više ne bude tako. Moramo osjećati da smo jedna skupina, Istrijani, bez obzira na nacionalnost, kulturu, jezik.
Spomenuo je lijevu, komunističku, radničku prošlost Labina, rudnik, no nije, kako reče, mogao prešutjeti ni fojbu kraj Vineža "jer ona mora biti u našoj svijesti kao događaj".
- Ne treba zaboraviti ni to da je ovdje 1954. zatvorena talijanska škola s tisuću učenika. Ako mi zaboravimo bilo što - i ono revolucionarno poput Labinske republike, ali i žrtve, da tako kažem, druge strane - nikad nećemo biti mirni. Ako to ne spomenemo mi, hoće već netko drugi, ali kao sredstvo politizacije i ideologizacije, što nas ne zanima, rekao je Radin.
Gradonačelnik Demetlika kazao je da Talijane nikad ne spominje kao manjinu u Istri "jer su oni ovdje oduvijek". Naglasio je i potporu Narodnog sveučilišta u Trstu (čiji se predstavnik Ferdinando Parlato također odazvao susretu esula, baš kao i Pierina Fabris iz talijanskog konzulata u Rijeci) na pomoći u obnovi sjedišta raznih udruga poput labinske Zajednice Talijana "Giuseppina Martinuzzi" u Malom kazalištu.
Prisjećanje da se u njegovoj obitelji, dok je bio dijete, često pričalo o gorkoj sudbini prijateljskih obitelji esula Demetliki je izmamilo suze pa je zaključio: "Nadam se da danas ipak živimo u takvom društvu koje neće dozvoliti da se nešto takvo ponovi. Tolerancija i suživot u Istri može poslužiti kao primjer Europi".
Vorano je podsjetio na to da je 1. Susret Labinjana izvan Labina održan 1952. godine i podvukao činjenicu da su se u svome gradu okupili tek 67 godina nakon Drugog svjetskog rata.
U sklopu susreta na gradskom je groblju otkrivena spomen ploča posvećena "svim Labinjanima u svijetu koji su taj grad napustili zbog nepoćudnosti". Za večer je u Circolu zakazan prigodni program uz nastup pjevačkog zbora ovdašnje Zajednice Talijana i izložbu slika Rinalda Racovza. (Napisao i snimio Igor RADIĆ)