Prvi pulski trash spektakl

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Što bi to moglo napuniti prostor Giardina ispred kina Valli u srijedu iza 23 sata i onda u ponoc nakrcati salu kina do te mjere da posjetitelji sjede i na stepenicama? Možda film u kojem se pojavljuje skoro polovica te iste publike? Da, to je to.

"Zmajeva oštrica" redatelja, kamermana i montažera Zorana Mikletica i scenarista Roberta Legovica imala je sinoc svoju besplatnu svjetsku premijeru u pulskom kinu, a projekcija je bila spektakularna kao i sam film, koji je, pak, jedna ludo zabavna, polusatna trash parodija na americke akcijske filmove s borilackim vještinama, kao i one o Jamesu Bondu. Ukratko, tajni agent Legas, kojeg tumaci Legovic, traži mac nazvan Zmajeva oštrica i usput doživljava razne uzbudljive dogadaje.

Imamo tako jednu tucu na igralištu kod žute škole, zatim makljažu u Rock Caffeu, a akcija završava na Katarini, prije epiloga kod Augustovog hrama. U meduvremenu se radnja dogada u Domu hrvatskih branitelja, na autobusnom kolodvoru, u hotelu Rivijera i još nekim mjestima u Puli i okolici. Nekih akcijskih scena i specijalnih efekata posramio bi se i Michael Dudikoff, poput one u kojoj olupina autobusa plane nakon dva ispaljena rafala.

Pored standardnih, karikirano pateticnih recenica koje izgovaraju glavni likovi, ocekivanih preokreta, živopisnih negativaca i lijepih cura, ima u filmu i seksa, pucnjave, scena mucenja (koje ne vjerujemo da ce ikog pretjerano zgroziti) i krvi, ne baš do koljena, ali sasvim dovoljno za jednu ovakvu produkciju.

Salve smijeha pracene burnim aplauzima i pravim ovacijama redovito je izazivalo na filmu pojavljivanje poznatih likova iz pulskog rockerskog života. U filmu vidimo Mirka Mocka, Alena Spadu, Marija Devcica, Borisa Boškovica, Depca, Fettija, Maura Giorgija, Franka Krajcara te mnoge druge. Pojavljuje se u filmu i glavom i bradom (i to doslovno) Rade Šerbedžija, koji nestaje nakon 20-ak sekundi i jedne proste recenice.

Koliko je publici sve to bilo zanimljivo, govori i cinjenica da je zbog bucnih, oduševljenih reakcija bilo teško pratiti dijalog, ali s obzirom na scenarij, možda i nismo puno propustili. Ako bismo se odmakli od pomalo euforicnog osjecaja koji je dominirao na projekciji, ipak ostaje cinjenica da su Mikletic i Legovic, koji su ujedno i producenti filma, obavili jako dobar posao, a i pokazali su, opet, da Pula može biti sasvim dobra kulisa za filmove ili spotove.

I to tim više što se u filmu ne pojavljuje Arena kao najpoznatije gradsko obilježje. Doduše, nekom dežurnom cjepidlaki bi možda moglo biti cudno zašto glavni lik ide taksijem od Rivijere do Rock Caffea kada je udaljenost tristotinjak metara, ali poznavanje lokalne geografije ipak nije uvjet za gledanje "Zmajeve oštrice".

Filmska ekipa se ocito dobro zabavljala radeci film, što se vidi kako iz glume, tako i iz samog ritma filma te po nekim detaljima pa film kao takav treba i prihvatiti. Ako ce se baš držati nekih trendova, ne bi cudilo da se vec sprema nastavak. Ekipu za novi film ce zasigurno lako naci, pogotovo nakon sinocnje projekcije.


Podijeli: Facebook Twiter