Prije četiri mjeseca Centar za nematerijalnu kulturu Istre pri Etnografskom muzeju Istre, u 23 dana i uz sudjelovanje 70-ak studenata s raznih sveučilišnih odjela, proveo je na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli prvu radionicu pod nazivom "Istraži, zabilježi, sačuvaj", i to unutar kolegija dr. sc. Andree Matoševića (Kulturna antropologija, etnografija industrija; povijesna antropologija i usmena povijest).
Troje nositelja projekta danas su u Puli novinarima predstavili vrijednu publikaciju također nazvanu "Istraži, zabilježi, sačuvaj", o toj prvoj radionici Centra za nematerijalnu kulturu Istre. Publikaciju su uredili Mario Buletić i Nuša Hauser, a objavljena je u izdanju Etnografskog muzeja Istre u Pazinu.
U sklopu radionice su održana četiri predavanja, kojima su gostujući predavači s višegodišnjim istraživačkim iskustvom (dr. sc. Lidija Nikočević, dr. sc. Joško Ćaleta, Dario Marušić, dr. sc. Andrea Matošević, Igor Šaponja i Igor Jovanović te Paolo Parmeggiani) studentima približili područje nematerijalne kulture u koju, kako rekla dokumentaristica Centra Nuša Hauser, spadaju, osim glazbe, i govori, intervjui, vještine, pjesme, plesovi, priče…
- To je živa tradicija. Centar za nematerijalnu kulturu ne bavi se nečim što je iščezlo, naglasila je Hauser.
U publikaciji su predstavljena i tri praktična istraživačka terenska rada. Denis Brandeis i Merita Kabaši prikupljali su dojmove studenata koji su u Pulu došli studirati iz drugih dijelova Hrvatske na temu "Kako doživljavam Pulu i Istru?". Andreas Kancelar (usput, naš kolega fotoreporter) autor je dirljivog rada o Antonu Čonkašu, najstarijem i prvom pulskom kovaču nakon Drugog svjetskog rata, a rad prati i Andreasova fotodokumentacija.
Boris Bogunović autor je zanimljivog rada "Mala priča o identitetu ili 'Tko je Hassan?'", o osječko-egipatskom-pulskom umjetniku, fotografu i voditelju pulske galerije Makina Hassanu Abdelghaniju.
Studenti iz drugih krajeva Hrvatske o Istri i Istranima
U jednom od tri praktična rada objavljena u publikaciji Denis Brandeis i Merita Kabaši intervjuirali su studente koji su u Pulu došli studirati iz drugih dijelova Hrvatske te su prikupili njihove dojmove o Istri i Puli, Istranima i Puljanima.
Zatvorenost odnosno nepristupačnost stanovnika Pule ključni je dojam svih ispitanih studenata iz ostalih dijelova zemlje, a samo jedan ispitanik tu zatvorenost ističe kao pozitivnu odrednicu. Ostali kažu o Puli i Puljanima: "Svejedno im je što se oko njih događa"… "Dobar si im samo dok im trebaš". Treći kaže kratko: "Organizacija - improvizacija". Studentica iz Pakraca veli: "Da sam znala, ne bih dolazila".
Poražavajući komentari nad kojima bi se Puljani i Puljanke trebali razmisliti su, nadalje i ovi: "Uopće ne mare za druge, samo za sebe"... "U Puli moraš biti organiziran u njihovoj organiziranosti; nitko ti ne može dati informaciju koju tražiš, ujutro i navečer nema žive duše, a popodne je kaos; cigarete moram kupiti dan prije jer ih sigurno neću moći kupiti navečer ili u nedjelju".
Ipak, po dubini (dobroćudne) kritike izdvaja se jedan zagrebački student: "Tu je kompleks malih gradova, relativno nerazvijenih sa željom da budu posebni. Ako žele ostati takvi, u redu, ali ako se žele uzdignuti iznad toga i postati grad, neka se pokrenu!".
O Istri je, pak, kazao: "Istra živi u prošlosti, a tako i Pula, što je vidljivo u raznim sferama društva i socijalnim odnosima. Istina, cijela je država po tome posebna, no ovdje je to itekako uočljivo".
Bez dlake na jeziku bila je studentica iz Splita: "Istrani se drže visoko, misle da su država u državi: Slavonci dolaze raditi, Zagrepčani žele naše pare, Dalmatinci su lini". (Z. ANGELESKI)