I ove druge po redu, iznimno tople i sunčane kolovoške nedjelje, rovinjska je pitoreskna ulica Grisija u svoja njedra primila izlagače koji su došli na 57. po redu izložbu pod vedrim nebom. Pomno odabrana komisija u sastavu Branka Benčić, Feđa Gavrilović i Mirjana Paula Ferenčić, prvu nagradu (4.500 i pršut) dodijelila je Brunu Mascarelliju, doajenu rovinjskog slikarstva, ali i jednom od osnivača Likove kolonije i Grisije, dok je prošlogodišnji laureat s Grisije, Danilo Dučak, ove godine osvojio drugu nagradu (4.500 kuna i sir). Boris Bućan, ovjenčao se trećom nagradom, odnosno pravom na samostalnu izložbu. Nagrade sponzora, također u visini od 4.500 kuna pripale su Ivani Koren čiji je rad otkupila Maistra, Marku Zubanu (Arh Studio) i Branku Kolariću, (Esel d.o.o.).
Gdje su nestali posjetitelji?
Kako od organizatora - djelatnika Zavičajnog muzeja doznajemo, na ovogodišnju se jednodnevnu izložbu prijavilo 195 izlagača, od kojih 70-ak studenata akademija likovnih umjetnosti i akademskih slikara. Turističkim rječnikom rečeno, u odnosu na lani evidentiran je manjak od 50 izlagača. Uz ovaj manje važan minus, golim je okom zabilježen i manjak posjetitelja. Grisijom se naime i to unatoč njenoj staroj slavi, prvi puta, barem što se niže potpisane novinarke tiče u dvadesetak godina izvjestiteljskog staža, moglo šetati bez sudaranja i dodirivanja s ostalim posjetiteljima. Još do jučer Grisija - kao mjesto susreta, danas je izgubila to značenje.
"Prije nego je nastupilo moderno doba specijalizacije nije bilo prave razlike između zanatlije i umjetnika. Umjetnik je u svom zanatu bio naprosto il miglior fabbro. Juraj Dalmatin bio je graditelj i klesar, Benvenuto Cellini zlatar - oni se nisu držali posebnim 'umjetnicima'. Umjetnost je i danas zadržala nešto od te
demokratičnosti: svatko tko može držati u ruci olovku ili dlijeto može biti i 'umjetnik' - ako to jest", svojevremeno je o Grisiji napisao književnik Antun Šoljan. I kada je to napisao, i danas - imao je pravo. Umjetnost jest, naime, stvar osobnog izbora, osjećaja, srca i duše iako doduše postoje i neke univerzalne ljepote i vrijednosti. Međutim, ono što Anton Šoljan nije mogao predvidjeti, to je da će uskoro uslijediti vrijeme komercijalizacije (čitaj obezvređivanja) i tretiranje umjetnosti u kojoj je svima i svemu dopušteno da bude netko i nešto.
Obična svaštarnica
I pri tom ne mislim na nemušti akvarel Perice, ili početne crtačke korake Marice. Njima svaka čast. Oni se zovu amateri. Pišem o plastičnom nakitu "made in China", falš koraljima i biserima, turskoj odjeći i marama, razglednicama i drugim svaštarijama, koje su za nekog drugog datuma i na nekoj drugoj adresi, možda i dobrodošla ljeta ponuda, ali nikako ove druge kolovoške nedjelje u nekad čuvenoj i glasovitoj ulici slikara - Grisiji. Od tog je slavnog vremena i procvata Grisije ostalo jako, ali jako malo… Likovna izložba Grisia, iz godine u godinu polako se ali sigurno pretvara u "običnu kolovošku nedjelju" u kojoj se slikari i umjetnici stapaju u krajobraz, što bi reć' prosječnu ulicu u kojoj se prodaje sve i svašta. Čini se da je ovog puta publika reagirala zaobišavši je u velikom luku. (N. ORLOVIĆ RADIĆ, snimio Manuel ANGELINI)