Nakon 60 godina u Pazinu su se okupili učenici koji su svoje osnovnoškolske dane završili davne školske godine 1954./55. Od 65 učenika dva razredna odjela na ponovni ih je susret došlo 26. Neki su od njih, nažalost, pokojni, pa su kolege ovom prigodom posjetile njihova posljednja počivališta na pazinskom groblju. Ova je generacija učenika posebna i po tomu što je prva koja je završila osmogodišnju osnovnu školu.
Stoga, osim učenike iz Pazina okuplja i učenike iz ostalih mjesta Pazinštine rođene od 1938. do 1941. godine. Ranije je osnovna škola trajala četiri godine, a oni koji su željeli, ili bolje reći, imali mogućnosti putovali su, mnogi pješačili, iz okolice u Pazin da bi završili osmogodišnju školu. Tadašnjim učenicima su se priključili i učenici Biskupskog sjemeništa, koje je djelovalo u Pazinu, kako ni dobili svjedodžbe s pravom javnosti.
Ova je generacija pazinskih učenika, budući da nakon rata u Pazinu nije bilo školske zgrade, školovanje je započela u prostorima Franjevačkog samostana, zatim je nastavila u prostorima Doma na današnjem Starom trgu, a onda se 1949. u trećem razredu uselila u tada novu zgradu današnje Osnovne škole Vladimira Nazora.
Generacija pazinskih osnovaca 1954./55. posljednjih 10 godina sastaje se svake godine, a kako prenose Ada Kuhar, Gracijela Zović i Ondina Tomašić, svaki je susret jednako zanimljiv i samo je nastavak jedne lijepe priče, jednog lijepog i ugodnog druženja prijatelja čije prijateljstvo traje desetljećima.
Budući da neki od njih žive daleko izvan Pazina, u raznim krajevima Hrvatske, a neki u Italiji, Australiji ili Kanadi svaki put se pojavi i netko od njih, a to druženje ove generacije nekadašnjih osnovaca, danas živahnih umirovljenika čini još ljepšim i zanimljivijim. (M. RIMANIĆ)