Pobjeda za oproštaj od svojih navijača! A nema ljepšeg oproštaja od pobjede nad prvakom. U utakmici bez rezultatskog imperativa, jer su Puljani već ranije osigurali šesto mjesto, dok su gosti glavama u uzvratnom susretu finala Kupa, zbog čega je Zoran Mamić na teren poslao nekoliko kadeta i juniora, nogometaši Istre 1961 ostvarili su prvu proljetnu pobjedu.
Pobjedu pristiglu na krilima sjajnog golmana Ivana Brkića, svaka usporedba sa Seppom Maierom nije više slučajna, te puno bolje igre u nastavku susreta. Kako je počelo, kako su «zeleno-žuti» izgledali u prvih 20 minuta, pulski su navijači strahovali da će se ponoviti onih 0:6 iz Maksimira. Srećom, na golu je bio Brkić. A, onda su u nastavku motore upalili i pulski igrači u polju i stigao je preokret. Batarelo je iznudio penal koji je Obšivač realizirao, a potom je Radonjić donio pobjedu.
Stigla je velika pobjeda kao savršena uvertira u feštu, «Zeleno-žuto druženje» koje je uslijedilo nakon utakmice na parkiralištu ispred stadiona. Uz pobjedu i šesto mjesto u najboljoj sezoni u povijesti, razloga za slavlje nije nedostajalo.
Dok su pulski igrači još promatrali atmosferu na stadionu i uživali u toplom subotnjem popodnevu, gosti su na krilima «klinaca» jurnuli svom snagom prema Brkiću. Igralo se kao u hokeju, «modri» su kampirali na pulskih 30 metara i tražili koridore prema pulskom golu. Koridore koje su im potpuno izgubljeni pulski braniči velikodušno ostavljali. Brkić je stoga izgledao kao na treningu u prvih 18 minuta susreta. Bio je na streljani, jer su igrači Dinama u tako kratkom razdoblju stvorili čak sedam izglednih prilika za gol. Šest su puta Fiolić, Husejinović i društvo pucali pored gola ili je Brkić obranio, ali je u sedmom pokušaju kapitulirao, a igrala se tek 18. minuta.
Slavio je jedan od gostujućih klinaca, Ante Ćorić, a Brkić je uzalud pokušavao shvatiti gdje to mislima kampiraju njegovi suigrači. Imali su, doduše, i Puljani dvije prilike za gol u tom razdoblju, posebno je izgledna bila ona Havojića koji je pred bivšim suigračem na gostujućem golu pokazao jednaku neodlučnost kao i oko nastavka karijere. Tako je plavokosi Križevčanin umjesto pucanja na gol izabrao dodavanje – nikome. Nakon uraganskog početka i postignutog gola gosti su malo digli «nogu s gasa», a Obšivač je u posljednjoj minuti prvog dijela propustio realizirati odličan ubačaj Dadića.
Na odmor se otišlo s minimalnim vodstvom gostiju što je, s obzirom na broj prilika za gol, bio pravi zgoditak na lutriji za Puljane.
Drugo poluvrijeme – druga slika na travnjaku. Istina, zadržali su gosti i dalje terensku dominaciju, ali su ih ovoga puta pulski igrači «gurnuli» dalje od Brkića i potom bili puno aktivniji prema naprijed. Potez koji je «okrenuo» susret izveo je Ante Batarelo.
Vrijedna «radilica» pulske momčadi u pravom je trenutku ušla u suparnički kazneni prostor i izborila «bingo». Penal i crveni karton. Penal je u gol, svoj treći ove sezone, mirno pretvorio Obšivač, a na hlađenje je zbog drugog žutog kartona morao stoper Šimunović. I tako se utakmica okrenula naglavačke. Umjesto panike pred Brkićem viđene u prvih 20 minuta susreta, sad su Puljani bili gospodari situacije, i to su vrlo brzo kapitalizirali.
Kad treba postići gol uglavnom će pulski navijači pogledati prema stasitom napadaču Radonjiću, a ovaj se često tijekom sezone potrudio da ih natjera da skoče sa svojih mjesta. Nije iznimka bila ni današnja utakmica. Radonjić je na centru dobio loptu, uključio turbo i mirno svladao nemoćnog Ježinu za preokret – 2:1. I naravno, potom je svoj deveti gol proslavio s trenerom Pamićem koji ga je doveo na veliku scenu vidjevši u njemu ono o čemu sad pričaju svi u Prvoj ligi, ali i u mnogim klubovima izvan Hrvatske.
Uostalom kad je deset minuta prije kraja izašao iz igre, ispraćen je gromoglasnim aplauzom s tribina. Jednako kao što je aplauzom s travnjaka u posljednjoj minuti ispraćen i Batarelo. Pokušali su Zagrepčani na kraju ipak nekako doći do boda, ali se sjajni Brkić ispriječio pred Brodićem. (Roberto CAR)