Milena Benini: "Svećenica mjeseca", fantasy roman, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2014.
Ovaj je fantasy roman ugledne i nagrađivane spisateljice i teoretičarke spekulativne fikcije Milene Benini stekao kultni status još dok je izlazio u nastavcima na njezinom blogu, a u međuvremenu je već preveden na engleski i objavljen u Kanadi. Uz Sanju Lovrenčić i njenu fantasy trilogiju "Zmije Nikonimora", Milena Benini je ovim romanom na neki način okrenula novu stranicu u razotkrivanju kreativnih potencijala domaćih autora u fantasyju kao u nas još nedovoljno razrađenom fantastičnom podžanru, ali i u razbijanju predrasuda, i spisateljskih i nakladničkih i čitateljskih, da fantasy proza mora biti raširena kroz trotomna izdanja sa po nekoliko tisuća stranica. U "Svećenici Mjeseca" Milena Benini ispričala je napetu i uzbudljivu fantasy priču na svega tristotinjak stranica, ali ta je priča sasvim dovoljno kompleksna i slojevita da može zadovoljiti i najistančanije fantasy sladokusce.
K tome, "Svećenica Mjeseca" je i gotovo školski primjer kompozicije ne samo fantasy romana, već i prikladnih fantasy svjetova i odnosa u njima. Ponajprije, svijet: naravno da je na početku nacrtana i njegova zemljopisna karta, koja može poslužiti onima koji žele provjeriti kuda to sve junaci putuju ili odakle su potekli.
No, svijet ovoga romana dio je jednog šireg svijeta. Recimo da je to jedan kontinent, s prikladno hladnim sjeverom gdje žive prikladno primitivniji i ratoborniji narodi; i s prikladno toplijim jugom, koji je civilizacijski unekoliko razvijeniji od "barbarskog" sjevera. Različiti narodi u tom svijetu govore različitim jezicima, imaju različite religije i društvena uređenja, i različita poimanja gotovo svega, od odnosa prema vrijednosti ljudskog života i različite definicije obitelji, do različitog stupnja institucionaliziranosti magijskih moći odnosno sposobnosti komuniciranja i upravljanja nadnaravnim silama.
Taj svijet je, naravno, u ratu. Horde sa sjevera harače sve pred sobom na svom putu prema jugu, ali zanimljivo je što se kroz roman priroda ovog rata ili ovog osvajačkog pohoda uobličuje i rasvjetljava malo-pomalo, nije odmah sasvim jasno, odnosno spoznaja o tome se kroz roman mijenja, tko su protivnici a tko saveznici, koji su ratni ciljevi na razini općeg mnijenja vojski koje u ratu sudjeluju, a koje su tajne misije onih koji te vojske predvode.
Jednako se tako vrlo postupno, malo pomalo, razotkrivaju prave prirode i značaju dvoje glavnih likova, svećenice koja pripada jednom od zaraćenih naroda, i ratnika koji pripada narodu koji se isprva pričinjava kao kolateralna žrtva, malo kasnije kao glavni ratni cilj, a još kasnije kao primarni ratni pokretač.
U prohodu tih dvoje glavnih likova kroz avanture koje ih odvode s jednog na drugi kraj zaraćenog svijeta a zatim i natrag, obilje je dramatičnih trenutaka i epizoda kojima radnja itekako dobiva na napetosti i dinamici, a pogotovo jer se kroz njihove doživljaje i međusobne odnose razvija ne samo priča koja dijelom rasvjetljava misterij uzroka tog okrutnog rata, već se među njima gradi i pomalo čudna, za taj svijet svakako društveno neprihvatljiva, ljubavna priča. (Davor ŠIŠOVIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU