"Jezik sveti mojih djedova: hrvatsko-bugarske usporednice" naziv je izložbe koja je otvorena u ponedjeljak navečer u galeriji C8 u Carrarinoj ulici, prostoru Arheološkog muzeja Istre.
Riječ je o postavu Nacionalne i sveučilišne knjižnice Zagreb koji gostuje na raznim lokacijama, a koji putem informativnih panoa i knjiga prikazuje hrvatsko-bugarske kulturne i druge veze u raznim segmentima djelovanja.
Kulturni dodiri
Izložba podsjeća na najrelevantnije bugarsko-hrvatske kulturne dodire, od književnih veza, onih likovnih, kazališnih glazbenih, pa sve do vrtlarenja i drugog.
Izložbu, nazvanu po stihu pjesme velikoga bugarskog književnika Ivana Vazova – "Jezik sveti mojih djedova", otvorila je Nj. E. Tanya Dimitrova, izvanredna i opunomoćena veleposlanica Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj ističući veliko zadovoljstvo što je izložba došla do Pule i što veze između tih dviju država cvjetaju.
- Izuzetna mi je čast što u ovim prostorima ugošćujemo jednu tako važnu izložbu o hrvatsko-bugarskim kulturnim vezama, iz ovog se postava može puno toga naučiti u odnosima dviju država kroz kulturu i umjetnost. Iznimno nam je drago što je izložbu proglasila otvorenom Nj. E. Tanya Dimitrova, izvanredna i opunomoćena veleposlanica Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj te što je samome otvaranju bilo nazočno bugarsko izaslanstvo na studijskom putovanju u Istarskoj županiji od 16. do 19 listopada, kazala je Adriana Gri Štorga, arheologinja i voditeljica knjižnice Arheološkog muzeja Istre.
Izložbom odabranih knjiga "Jezik sveti mojih djedova: hrvatsko-bugarske usporednice" želi se pokazati da su Bugarska i Bugari u hrvatskoj knjizi prisutni od davnina preko tema i okolnosti koje ih povezuju. Povezanost tako počinje sa starim glagoljskim tekstovima, kao što je "Ljetopis popa Dukljanina" iz 12. stoljeća, te seže do najsuvremenijih tekstova koji predstavljaju suvremenu bugarsku kulturu.
Recentni prijevodi
Hrvatsko-bugarske kazališne veze bile su najsnažnije krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a oko 1860. bugarski studenti u većem broju odlazili su put Zagreba na studij.
Potom, 1942. Cesarić, Tadijanović i drugi eminentni hrvatski književnici posjećuju Sofiju, a snažne je veze s bugarskom književnošću imala i Vesna Parun. Recentno su na bugarski prevedena djela Slavenke Drakulić, Dubravke Ugrešić, Mire Gavrana i Miljenka Jergovića.
Veze su bile jake i na ostalim kulturnim planovima, što je zorno pokazano putem informativnih panoa. (V. BEGIĆ)