Pod sloganom "Javno je dobro" sinoć je na Fratarskom otoku u organizaciji Zelene Istre grupa građana , među kojima i pisac Jurica Pavičić, podržala inicijativu Pokreta otoka protiv nedavno usvojenog Zakona o koncesijama, kao i Zakona o pomorskom dobru čije se izmjene pripremaju. U Pokretu, naime, tvrde da je ovim zakonima omogućena privatizacija obale, odnosno pomorskog dobra čije se prisvajanje, tvrde, ne bi smjelo dopustiti.
Druženje je održano u otočkom baru, uz srdele sa žara te program koji je vodio Mario Benčić te nastup Livija Morosina i DJ-a M. G. K. Djeca su iscrtala transparente na kojima je pisalo "I plaže su naše igralište", a jedan na kojem je pisalo "Javno je dobro" doplovio je jedrilicom.
Malo osigurača
Maja Jurišić iz Pokreta otoka, koji podržavaju brojne organizacije i javne osobe, važnom smatra činjenicu da Zakon o koncesijama obuhvaća puno više od samog pomorskog dobra.
- Mi smo se fokusirali na pomorsko dobro jer nas se ono izravno tiče, međutim, itekako smo svjesni da Zakon o koncesijama obuhvaća i izvore vode, autoceste i željeznice i u
principu sve što zovemo javnim dobrom, odnosno vlasništvom države Hrvatske, a samim tim i svakog hrvatskog građanina. Zakon o koncesijama nije ugradio dovoljno osigurača da bi nas zaštitio od mogućih manipulacija i korupcije i samim tim je prilagođen krupnom kapitalu, odnosno ulagačima koji dolaze bez zaštite lokalnog stanovništva i uključivanja lokalne zajednice i lokalnih samouprava u donošenje odluka, kao i cjelokupne
procedure dodjeljivanja koncesija. Vlada i saborski zastupnici su nas pokušavali razuvjeriti oko toga da Zakon o koncesiji ne znači privatizaciju, međutim, vrlo je tanka linija između dugogodišnjeg upravljanja i stvarnog vlasništva. Naime, prema Zakonu o koncesijama, pomorsko dobro daje se u koncesiju i na 20 godina. U 20 godina svjedočimo konkretnim devastacijama jer jedan lokalni stanovnik i jedan stranac koji tu dolazi okrenuti novac
različito doživljavaju to javno dobro. S obzirom da svjedočimo ogromnim devastacijama okoliša lokalnih zajednica, time smanjujemo i ekonomsku vrijednost onoga čime se trenutno dičimo. Devastacija i ograđivanje plaža ima svugdje, investitor betonizaciju vjerojatno naziva uređenjem plaža jer njemu je ljepše ležati na betonu nego na
žalu, kazala je Jurišić.
Napominje da se već danas onemogućava pristup građanima ograđivanjem plaža što je,
tvrdi, protuustavno jer se uskraćuje ljudsko pravo na korištenje javnog dobra.
- Mislim da nismo bili svjesni kolike je razmjere to poprimilo dok nismo počeli dobivati dojave s terena i shvatili da je to u zadnjih nekoliko godina eskaliralo, a osobito ovog ljeta. Ono što ljudi najviše gledaju je ekonomska vrijednost, zanemarena je okolišna vrijednost . Budemo li razmišljali samo kratkoročno a ne dugoročno, ta će ekonomska vrijednost biti
smanjena, a ostat će pustoš. Ostat ćemo mi vlasnici javnog dobra, nadam se, iako su zakoni podložni promjenama, ali je u pitanju u kakvom stanju će to dobro ostati, upozorila je Jurišić. U Pokretu otoka toga još razmatraju pravne alate kojima će se boriti protiv ovakvog zakona.
- Spominjali su se referendum, peticija i Europski sud za ljudska prava , međutim, puno je informacija, ne želimo izlaziti prije nego što budemo sigurni što je zaista moguće poduzeti. Obratili smo se i predsjednici RH , još uvijek čekamo odgovor ali sigurno je da ćemo pokušati sve. Međutim, najbolje što se dogodilo u ovoj akciji jest pomak svijesti. Ljudi su na vrijeme osvijestili što se događa, stoga ih je važno nastaviti educirati o tome na koji način mogu koristiti svoja prava, što im netko može zabraniti a što ne i na koji način uopće i kome mogu prijaviti potencijalnu devastaciju. Što nas bude više, sigurna sam da sustav neće moći ostati gluh, kazala je Jurišić.
Jurica Pavičić smatra da nam u idućih desetak godina predstoji drugi privatizacijski juriš, ovaj put ne na ekonomska dobra poput tvrtki, nego na prostor.
Privatizacija
- On je već počeo, ali što se tiče obale, mislim da tek predstoji njegov najžešći val.
Spletom okolnosti, zbog specifične kulturne tradicije, a i zbog toga što je u nas turizam nastao u socijalizmu, mi još uvijek imamo situaciju da su u nas obala i priobalje jedan demokratski prostor. To je prostor koji je još uvijek otvoren za sve, za turiste i neturiste, za mještane i nemještane, koji je klasno izmiješan i koji zahvaljujući svom statusu omogućava i malim akterima u turizmu da budu ravnopravni na tržištu. To je izgradilo
naš model turizma koji je velikim dijelom temeljen na malom obiteljskom smještaju. Ovo što se sad sprema, a Zakon o koncesijama tu pripomaže iako nije jedini element, jest skok u kojem će se obala pokušati prisvojiti kroz jedan vid suptilne privatizacije na način da se isključivanjem, ograđivanjem, ležaljkama, naplatom, zapravo pretvori u
klasno demarkirani prostor, odnosno prostor u kojem ili formalno nećete biti poželjni ili ćete iz ekonomskih, klasnih i drugih razloga osjećati da niste poželjni. Taj proces neće štetiti samo građanima, nego i turizmu zato što je model našeg turizma temeljen na tome da benefit ostaje lokalnoj zajednici kroz stotine malih iznajmljivača i lokalna hotelska poduzeća. Onog trenutka kad dođe do preslagivanja moći na obali, svi oni ispadaju iz igre. Dogodit će im se isto što i mini marketima nakon dolaska Lidla i Kauflanda. To se dijelom već događa ali me jako veseli zato što - za razliku od prve privatizacije 90-ih koja je ljude zatekla nespremne jer je bio rat i postojala je naivna vjera u kapitalizam i tržišnu samoregulaciju - mi se čini da ovdje ljudi razumiju jer su investirali i prepoznali neki svoj interes, jer žive od turizma ili im je turizam važan. Mislim da ovaj put
javnost puno više razumije procese nego 90-ih, rekao je Pavičić. (Mirjana VERMEZOVIĆ
IVANOVIĆ)