Izložba fotografija SofijeSilvije "Sobe" i videorada Ibre Hasanovića "Spectra" otvorena je u vodnjanskoj Apoteci - prostoru za suvremenu umjetnost u sklopu projekta Kabinet. Projekt je okosnica programske koncepcije Apoteke, a ovo je njegovo četvrto izdanje.
"Radovi SofijeSilvije i Ibre Hasanovića ostvaruju specifičan odnos prema prošlosti, kroz romantizirane narative i elemente nostalgije, predstavljaju mjesta gdje se susreću memorija, vrijeme, prošlost, imaginacija. SofijaSilvia predstavlja se "Sobama", fotografskom serijom interijera iz ciklusa "Tihi otoci", realiziranog na Brijunima, a Ibro Hasanović videom "Spectre" koji se formira putovanjem kamere unutrašnjim prostorima vojnog broda Galeb.
Prostori koje prikazuju, ispražnjeni od ljudskog prisustva, predstavljaju gotovo mitska mjesta u kojima je sjećanje upisano u ostacima slavne povijesti, kao mjesta pretvaranja privremenog u vječno. "Duhovi" Galeba i brijunskih soba zauzimaju ispražnjeno društveno i ideološko mjesto u vrijeme dok se nazire njihova sudbina - da postanu komodificirana turistička atrakcija", piše kustosica Branka Benčić u katalogu izložbe.
No duhovi u radovima SofijeSilvije i Ibre Hasanovića su i duhovi čije namjere više i ne možemo razumjeti. Osjećaj jeze, strave i nelagode u videu "Spectre" je gotovo taktilne prirode, dok je praznina sada i materijalno završene prošlosti koju uspješno fotografira SofijaSilvija u brijunskim hotelskim sobama puna tuge i polutame.
Konceptualno izvrsno osmišljena izložba koju potpisuje kustosica Branka Benčić postavlja nas pred pitanje čiji odgovor u kaosu svakodnevnice više ne možemo pronaći. Tko su ti duhovi i zašto nam stvaraju nelagodu? Duhovi prošlosti pretvaraju se u univerzalne duhove - zle zbog njihove neprirodnosti i strašne zbog njihove nedokučivosti. Povijest se u radovima SofijeSilivje i Ibre Hasanovića pretvara u mit, a mitopoetika ili stvaranje mita briše granicu između faktografskog i osjetilnog i prenosi nas u prostor vječnosti i nepromjenjivosti koji funkcionira na atavističkom planu gdje je neprijatelj sve ono iskonski različito od nas, a nema veće razlike od smrti naspram života. Plaši nas naš kraj, a ne kraj simbola jedne ideologije, zato su ti duhovi postali univerzalni i svima jednako strašni - bili oni Jugoslaveni, Hrvati ili stanovnici Googlelandije. (Boris VINCEK)