Prostori gradski, ali zakupci o njima moraju brinuti

Ovdje je trebala biti tržnica i brojni popratni sadržaji (N. LAZAREVIĆ)
Ovdje je trebala biti tržnica i brojni popratni sadržaji (N. LAZAREVIĆ)

Za nedavnog održavanja Eko tržnice u Šijani, na Trgu 1. istarske brigade, preko puta poslovne zgrade u kojoj se nalazi Italunion, za oko su nam zapeli i neki od napuštenih poslovnih prostora. U jedan od njih je očito i provaljeno, jer su vrata i izlozi razbijeni, a sam prostor je pun smeća. U njemu se nalazi i nekoliko, očito nikad korištenih, škrinja i vetrina, a kako smo kasnije doznali, riječ je o poslovnom prostoru u kojem je nekada davno trebala biti ribarnica, no nikada nije ni otvorena. Tko je vlasnik ovih prostora pokušali smo doznati u Gradu Puli.

U posjedu zakupnika od 1998.

Kako kažu u svom odgovoru iz Grada Pule, poslovni prostori u Šijani, nasuprot zgrade nekadašnje vojarne Vladimir Gortan, u vlasništvu su Grada, ali su u posjedu zakupnika na temelju još uvijek važećih Ugovora o zakupu poslovnog prostora, Odluke o davanju u zakup poslovnog prostora i Odluke o priznavanju prvenstvenog prava ranijim zakupnicima te utvrđenju najpovoljnijih ponuda i sklapanju ugovora o zakupu poslovnih prostora, a koje datiraju još iz 1998. godine.

- S obzirom da Grad Pula nije u posjedu navedenih poslovnih prostora, već zakupnici, oni su ujedno u obvezi održavati poslovne prostore, a što podrazumijeva i tekuće održavanje, vele u odgovoru kojeg potpisuje Odsjek za informiranje te dodaju da su zakupnici navedenih poslovnih prostora uložili određena novčana sredstva na ime izgradnje tih objekta u kojem se nalaze poslovni prostori kao i na troškove uređenja i dovođenja lokacije u funkciju te je riječ o dugotrajnom zakupu, budući da se ulaganja zakupnika prebijaju s ugovorenom zakupninom.

Iako se, dakle, radi o poslovnim prostorima koji su u privatnim zakupu i oni su ih dužni održavati, ipak bi valjalo da netko, primjerice komunalni redari, na to povremeno i podsjete zakupnike te ih oni, ako su već zatvoreni, osiguraju na način da se u njih ne može provaliti i devastirati ih.

Par kafića i kladionica

U naknadnom posjetu ovom dijelu grada pokušali smo doznati što sami građani misle zašto je ovaj dio u Šijani toliko zapušten. No, osim nekoliko kafića i kladionica te jedne trgovine s ribolovnom opremom ovdje malo tko još radi. Jedan od poslovnih prostora koji je još "živ" je onaj salona keramike "Enikom". Kako nam je naveo njegov vlasnik Sead Ibrišagić ovdje je već sedam godina, nakon što se iz prostora iselila auto-kuća. Na pitanje što misli zašto su gotovo svi prostori napušteni naveo je da su za to sigurno krive i prevelike najamnine.

- Najamnine su nenormalno velike, posebice gledamo li situaciju u cijeloj državi. Za stotinjak kvadrata prostora plaćam tisuću eura, i to bez PDV-a, odnosno oko deset tisuća kuna mjesečno. Stoga i ja jedva životarim i pitanje je dana kada ću se iseliti, naveo nam je Ibrišagić.

Uz mišljenje kako smatra da je ovo jedan od najzapuštenijih dijelova grada, bez obzira što se nalazi u samom centru Šijane potvrdio je to činjenicom da su napušteni brojni poslovni prostori oko autobusnog kolodvora, ali i zgrada bivše vojarne Vladimir Gortan koja konstantno propada. Ona se prije nekog vremena pokušala donekle zaštititi zatvaranjem vrata i prozora limenim pločama, no očito je da je u nju ponovo provaljeno te se u njima opet skupljaju narkomani. Tome svjedoče i ostaci "života" te narkomanske šprice koje smo ugledali.

Skrenuti sa slonovske staze

- Iako je cijeli ovaj dio bio dobro zamišljen, sve je propalo kada ovdje nije zaživjela tržnica, kako je to planirano, naveo je Ibrišagić uz riječi da su za to vjerojatno bile krive i visoke najamnine štandova. - Kada se vidjelo da ne ide trebalo je ljudima dati štandove i poslovne prostore besplatno, da se ljudi privuku, da skrenu s takozvane slonovske staze i utabaju još jednu stazu ovdje. Da je zaživjela tržnica, bilo bi opstalo i ostalo. No, ovako sve samo propada, veli Ibrišagić i dodaje kako zna da su neki od poslovnih prostora i u privatnom vlasništvu, no da nitko nema interesa revitalizirati ih kada ovdje - "nema života".

Cijelo je mjesto totalno mrtvo jer su, kako veli, životi ljudi vezani isključivo uz trgovačke centre u kojima se sad prodaje "boja i brašno jedno uz drugo".

Iako tržnica nikada nije zaživjela, a trgovine koje su se otvarala samo su izmjenjivale zakupnike, otkako se na tom dijelu održava takozvana Eko tržnica svakoga utorka, koju posjećuju brojni Puljani, ali i posjetitelji iz cijele Istre, ovaj je prostor ipak zaživio. Možda je sada nova prilika da se o ovom prostoru ponovo razmisli te ga se pokuša revitalizirati. (Borka PETROVIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter