Španjolski arhitekt Héctor Ruiz-Velázquez od potkrovlja zgrade u Madridu, izgradene pocetkom prošlog stoljeca, stvorio je nov prostor za ugodan život podijeljen na nekoliko razina. Potpuna sloboda slojeva ono je što karakterizira stan poznat i pod konceptualnim imenom Prostor bez granica (Keramicka kuca).
Kao da je rijec o trodimenzionalnom objektu, svaka od prostorija može se locirati odredivanjem osi koordinata. Promjena i kontinuitet, tradicija i inovacija, bile su neke od misli vodilja pri uredenju prostora. U njemu keramika ima posebnu ulogu i tretman buduci da je u pitanju materijal koji, zahvaljujuci raznovrsnim oblicima svoje iskoristivosti, postaje glavnom "zvijezdom" prostora.
Prema rijecima arhitekta, keramika se pretvara u odlicno dinamicno bice koje, kada se koristi u trima dimenzijama, stvara posebne perspektive.