Da je potrebno još kompleksnije istraživati lik i djelo intelektualca, novinara i publicista, ideologa, izgnanika, uznika i nesumnjivo nezaobilaznog lika i svjedoka 20. stoljeca, Proštinara Ante Cilige, vidjelo se i drugog dana 37. znanstvenog skupa Susreta na Dragom kamenu u Sveucilišnoj knjižnici Pula kada je cak sedam sudionika ponovno išcitavalo ulogu ovog proštinskog revolucionara i organizatora pobune 1921., ali i njegovu kasniju djelatnost kao kontroverznog publicista i politicara od Zagreba, Moskve, Pariza i Rima do ponovnog povratka u Zagreb 1990., kada doživljava na neki nacin i ostvarenje svog životnog i politickog puta i vizije o samostalnoj Hrvatskoj.
Sve te impresije, povijesna gibanja, istraživanja i politicke analize u koje tek treba dublje prodrijeti da bi se razumjelo Ciligino djelo i ostavština na preko 40 tisuca stranica mogle bi se staviti u dvije polazišne tocke: o nesumnjivom antifašizmu koji je bio osnova pobune seljaka na Proštini za njihov nacionalni i socijalni dignitet te cjelovitijeg sagledavanja povijesnog i društvenog fenomena i europskog okruženja, o cemu je u svojim sjecanjima na susrete s Ciligom u Rimu govorio dr. Miroslav Bertoša, do podsjecanja dr. Danka Plevnika na Ciligine izjave i razmišljanja po povratku u domovinu kada je situaciju s pocetka '90-ih nazvao "Racanovim putem i zaokretom prema politickom pluralizmu, a ne konacnim razrješenjem nacionalnog pitanja", što je zapravo bila glavna politicka i ideološka bitka i preokupacija Ciliginog života.
Izmedu tih postavki i krajnih odrednica ovih priloga o Anti Ciligi, Proštini i Europi 20. stoljeca svoje spoznaje su nadopunjavali i dr. Mislav Rubic, prateci Ciligin put od rodnih Šegotica 1898. do Zagreba i Mirogoja, gdje je pokopan u listopadu 1992., ali i prekriven trnovitim putom i borbom od Mostara, gdje se školovao kod strica, prvih nestašluka i sukoba s režimom, preko povratka u Istru i Pazin, gdje nastavlja svoje sukobe, Ceške, Partije, Križevaca i funkcije u KPH, Beca, Madarske, Kominterne, osnivanja KP Italije, do Pule, Sibira, Pariza, Jasenovca, Berlina i Rima... uvijek ispunjenih prijeporima, zatvorima i progonima jer je ostao dosljedan samo sebi i svom uvjerenju koje nikome nije saginjalo glavu.
Taj Solženjicin prije Solženjicina, kako je rekao Plevnik, u svojim politickim analizama kroz novine i casopise postao je svjedokom i kriticarom ideologije koja je nastojala pomiriti kompromis svojih ideala i socijalnu stvarnost, a koju je Ciliga raskrinkao u svom poznatom djelu "U zemlji velike laži" još prije rata, da bi se 1952. upravo na toj knjizi prvi put pojavila Churchillova kovanica "željezna zavjesa", podsjetio je dr. Bertoša, koji se prisjetio svog odlaska u Rim kod Cilige u povodu 50. obljetnice Proštinske bune s tadašnjim direktorom Glasa Istre Ivom Siljanom i uz podršku politike, a da se kasnije nakon sloma hrvatskog proljeca to izrodilo u nimalo ugodne optužbe.
Iz tog susreta je nastao feljton u Glasu Istre i potom knjiga "Proština 1921.", ali ne s antifašistickim podnaslovom jer se on tada cinio manje znacajnim od onoga socijalistickog i ideološkog, što još jednom pokazuje koliko je vrijeme u kojemu je Ciliga živio bilo optereceno strujama i prožimanjima, a u svima je on imao važno mjesto i ulogu. To je i potvrdio Ninoslav Mogorovic u svom sjecanju na život s Ciligom u rimu '70-ih u zajednickom domacinstvu, takoder s majkom Brankom, koja je bila isto urednica u Glasu Istre krajem '60-ih. Ocito su neki stavovi i svjedocenja iz prve ruke, i oni s kojima se nije složio dr. Ivo Goldstein, posebno o Ciliginoj ulozi u Jasenovcu i onome što je potom pisao, doveli i do polemickih tonova koji samo potvrduju svu kontradiktornost Ciliginog hoda kroz povijest i nemirnu Europu.
Na neki nacin tome u prilog ide i cinjenica na koju je podsjetio Milan Rakovac o nestanku obimnog TV materijala koji je snimio za HRT po povratku Cilige u Zagreb i za kojega se nada da ce se jednom ipak pronaci i da ce time rijecju i slikom biti jasnija slika o samom Ciligi, nezaobilazne licnosti suvremene povijesti 20. st. koji je potekao s ovih prostora. Dr. Goldstein ne dvoji o toj konstataciji, ali ipak ne prihvaca niz Ciliginih objašnjenja i svjedocenja, posebno o ulozi Židova u Jasenovcu, ali ima neke primjedbe i na stavove još nekih kolega, recimo u kontekstu hrvatskog pitanja i Jugoslavije izmedu oduševljenja i razocaranja, ali podsjeca i na sudbinu istarskih izbjeglica u Zagrebu u nemogucim uvjetima, kao i na potrebu da se njihovo seljenje na Kosovo, u Makedoniju i Srbiju sustavnije obradi.
Na kraju bi se moglo zakljuciti da se život izmedu ideologije ovog dijela Europe i stalnih socijalnih tenzija i brige za opstankom - na što su ukazali dr. Sandi Volk na primjerima Italije i krajeva kojima je upravljala, koji su prolazili gotovo istu sudbinu i pružali otpor nadolazecim politikama koje su ugrožavale ljudsko i svako drugo dostojanstvo, te dr. Klara Buršic Matijašic na iskustvima japlenicarstva, karakteristicnim samo za Proštinu, kao egzistencijalnog pitanja - zapravo svodio na izmjene vlasti i uprava, politike i ratova, a da se sve to ponajprije prelamalo na obicnom covjeku koji je samo tražio nacine da preživi.
Odgovore i viziju na izazove novog doba i vremena dao je Ciliga pocetkom '90-ih prosudujuci da bi se, ako se do 2015. ne stvori jedan pravedan socijalni mir u Europi, 2020. mogao dogoditi nuklearni rat. Nije li ovo nova Ciligina rukavica bacena u lice javnosti na što ce netko ipak morati dati neke odgovore, ili poduzeti konkretne korake da ovaj Proštinar opet ne bude u pravu kao mnogo puta dotad. (Piše Mate CURIC; snimio N. LAZAREVIC)