Kišno i tmurno nedjeljno poslijepodne navješćivalo je da će se 21. književni susret Badavca 2016. održati u dvorani u Karojbi. No, glavni organizator susreta Tomislav Milohanić, usprkos mračnim oblacima poveo je književnike prema Badavci, izvoru u Karojskom polju, koji se spominje još u srednjovjekovnom Istarskom razvodu. Putem kojim su prolazili oblaci su se odmicali, a kada su osmogodišnja kći Lucija i otac Tomislav Milohanić pročitali pjesmu "Di je Badavca" oblaci su se razmakli i kroz procjep na nebu sunce je obasjalo književnike, umjetnike pisane riječi, koji su svoja umjetnička iskustva i nastojanja podijelili s publikom koja je u popriličnom broju i ove godine pohodila Badavce. Mjesto "mrež kamikon i mahon" na kojem se kako kaže Milohanićeva u pjesmi "Di je Badavca" slavi "pir sunca, kante i beside".
Upravo je tako i ove godine Badavca bila poprištem slavlja (pira) riječi: domaće, istarske, čakavske, a time i najstarije hrvatske književne riječi. Uz riječi usklađene umjetničkim darom u stih ili prozu bilo je tu i pjesme kojima su ženska vokalna skupina "Brajde" iz Poreča i Nina Fakin, učenica Pazinskog kolegija, uveličali susret. Ambijent je svojim skulpturama označio - jer Badavcu ne treba ukrašavati - Ante Potočnjak Croatia. Njegova su djela, zbog vremenskih prilika, u reduciranom obimu postavljena na prirodan postament "crlenice i grote", poput akupunkturne igle ubodena u širok prostor udoline pod Glogovcem.
Nakon što je Drago Draguzet pročitao dio Istarskog razvoda koji govori o Badavci i nakon istarskih plesova i pjesama u izvedbi učenika Osnovne škole Jože Šurana Višnjan, Područne Škole Vižinada, pod vodstvom Ane Pahović i Tine Pajdaš, riječ su preuzeli književnici.
Susret je svojim stihovima otvorio Andrija Vučemil. Riječki autor s gorkim iskustvom robije na Golom otoku, kojem je nakon objavljivanja knjige "Na smrt naslonjen" 1969., pod vlastitim imenom bilo onemogućeno djelovati, pročitao je stihove reminiscencije na iskustva iz teških dana svog života. Nakon Vučemila svoja je književna promišljanja s publikom na Badavci podijelila Riječanka Diana Rosandić Živković. Vesna Petrić Terzić iz Rovinja pisala je o svojim iskustvima, literarnim i duhovnim vezanim uz rovinjski franjevački samostan i patera Tomu. Ana Krnjus, rođena Motovunskim Novakima, u svom se "dramoletu" prisjetila događanja iz vremena kada su ljudi nekada, uglavnom u subotu, dolazili po vodu na Badavce. Nada Galant, žminjska dijalektalna pjesnikinja specifične poetike, svojim je stihovima podsjetila na događanja iz svakodnevice djetinjstava svoje generacije.
Zanimljivo je bilo slušati Avelinu Damijanjević Kovačić korijenima vezanim za selo Podol na Cersu. Ona je pročitala priču o životu u selu svojih predaka, napisanu specifičnim dijalektom koji se u njenoj izvanrednoj interpretaciji čini kao govor davnih, renesansnih hrvatskih pisaca. To je znala cijeniti i publika koja je pozorno slušala njenu priču, a potom je nagradila srdačnim aplauzom. Domaćin Tomislav Milohanić predstavio se pričom "Sopac Nadalin i njgov deštin", a Drago Draguzet koji je "štenjem" Istarskog razvoda otvorio susret, zaključio ga je pričom koja govori kako su on i njegov djed lovili u Raškom zaljevu.
Susret književnika koju su se pod 21. put sastali na Badavci završen je obrokom graha za sve sudionike i publiku uz vina vinarije "Damijanić". Ovo zanimljivo književno sijelo, na još zanimljivijem mjestu, koje odiše dahom života davnih pokoljenja žitelja ovog kraja i koji su se napajali na izvoru Badavca, organizirali su Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, Udruga "Valigaštar" iz Karojbe i Gradska knjižnica Poreč. "Do vidova i klitu", poručio je na kraju Milohanić književnicima i njihovoj vjernoj publici. (Napisao i snimio Mirjan RIMANIĆ)