U nedavnim kolektivnim pregovorima u turističkim tvrtkama Valamar Riviera i Plava laguna iz Poreča dogovoreno je povećanje plaće za ovu sezonu za četiri, odnosno tri posto, a Sindikat turizma i ugostiteljstva Hrvatske (STUH) trenutno pregovara sa svim poslodavcima u turizmu za povećanje osnovice u kolektivnom ugovoru turizma i ugostiteljstva. Ona do 1. svibnja ove godine iznosi 2.863 kune, a sindikat traži povećanje od četiri posto.
- 25. ovog mjeseca imamo drugi krug pregovora za dizanje ove osnovce, a povećanje osnovice traži se na osnovu općeg gospodarskog stanja, rasta plaća u gospodarstvu i drugih faktora poput samog poslovanja turističkih tvrtki. Očekujemo da će ova turistička godina biti bolja nego lanjske koja je također bila odlična, iako poslodavci uvijek kažu da se nešto još može dogoditi što bi moglo poremetiti takva očekivanja. No, mislim da se za ovu sezonu ne treba bojati s obzirom na situaciju koja se događa u nama konkurentskim zemljama, smatra predsjednik Sindikata turizma i ugostiteljstva Eduard Andrić.
Moglo se i više
Njegova kolegica u Sindikatu Istre, Kvarnera i Dalmacije Marina Cvitić, inače zadužena u ovom sindikatu za turizam i ugostiteljstvo, kaže da je u aktualnim pregovorima za povećanje plaća u turističkim tvrtkama glavni argument sindikatima bila prošlogodišnja rekordna turistička sezona.
- Poslodavci to ni ne pokušavaju umanjiti i zaista mislim da s obzirom na rezultate koji su postignuti, svi poslodavci imaju prostora za značajnije povećanje plaće. To znači da su i Valamar i Plava Laguna, gdje je već dogovoreno povećanje plaća, imali prostora za veće povećanje. Međutim, uprave društva balansiraju između želja vlasnika za ostvarivanje što većeg profita koji se kasnije "prelijeva" u dividendu ili se ulaže u nove investicije ili akvizicije, i između želja radnika i sindikata za većom plaćom. Ove godine dodatni je argument što se počeo osjećati nedostatak radnika, i to ne samo stručnih ili specijaliziranih zanimanja, već i pomoćnog osoblja. Stoga ne čudi da su ove godine sve turističke kompanije počele ranije zapošljavati, nije jedini razlog rani Uskrs, jer si na taj način pravovremeno osiguravaju radnike, kaže Cvitić.
Dodaje da sada radnici odlaze onom poslodavcu koji nudi bolje plaće, duži radni odnos ili bolje uvjete rada.
- Kompanije koje imaju omjer stalno zaposlenih radnika i sezonskih u korist stalno zaposlenih, uopće nemaju problema s nedostatkom kadrova. Problem imaju one kompanije gdje je omjer stalnih i sezonskih 1: 3, a nekad je tak omjer čak i veći, veli ona.
Manje od prosjeka
Međutim, bez obzira na povećanje i ove su plaće i dalje niže od prosjeka Hrvatske, i to za 14 posto. Lani je prosječna bruto plaća u djelatnosti smještaja i pružanja usluga hrane i pića bila 6.991 kunu, a prosječna bruto plaća u državi 8.055 kuna. Prosječne neto plaće u djelatnosti iznosile su 5.007 kuna, odnosno 5.711 kuna u državi.
Prema podacima kojima raspolaže STUH, plaće sobarica kreću se od 3.200 ili 3.300 kuna, konobara od 3.600 do 4.200 kuna, dok su plaće recepcionara u odnosu na konobare veće za 300 do 400 kuna. Najbolje su plaćeni kuhari koji imaju plaće od 7.500 do čak 15.000 kuna.
- Visina plaće ovisi o mnogim parametrima- minulom radu, koliko tko radi u kojim uvjetima, mnoge kompanije daju stimulacije, nagrade i slično koje uvećavaju prosjek plaće. Međutim, problem niske plaće je veći u periodu kada radnici ne rade, odnosno koriste kompenzaciju pa dobivaju "golu" osnovnu plaću uvećanu za minuli rad, kada je ona otprilike oko 20 posto niža u odnosu na sezonu, veli Cvitić. Dodaje i da je teško procjenjivati visinu plaća jer da gotovo sve kompanije u Istri imaju sa šefovima odjeljenja sklopljene polumenadžerske ugovore.
- Pod izlikom da su ta radna mjesta posebna i da im radno vrijeme nije moguće mjeriti ili unaprijed odrediti, ugovaraju samostalnost u određivanju radnog vremena te im određuju plaću u apsolutnom iznosu i bez prava na dodatak za rad u posebnim uvjetima rada. Oni su tada van kolektivnog ugovora i njihove su plaće tajne. Iako je preporuka Socijalnog vijeća za turizam da treba ograničiti takve ugovore, njih ima sve više, pa se u nekim kompanijama takvi ugovori sklapaju s mornarima ili kućnim majstorima. Oni su daleko od samostalnosti u određivanju radnog vremena jer pravilnom organizacijom se i to može riješiti. Oni su tada poslodavcu na raspolaganju 24 sata na dan te im je ograničena privatnost za možda 100 ili 200 kuna u odnosu na ono što su ranije imali. Na njima su upravo najveće uštede. Osim toga, jedna kompanija u okruženju uopće nema takve ugovore pa opet sve lijepo funkcionira, ističe Cvitić.
I ona i Andrić tvrde da su u Istri najviše plaće u turizmu i ugostiteljstvu, ali da rijetke kompanije imaju prosječnu plaću iznad prosjeka države. (Barbara BAN)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU