Donedavno su zgrada i zemljište umaške Tipografije d.d. u stečaju, procijenjene na devet milijuna kuna, bili najvrednija nekretnina koja se prodaje u ovršnom postupku na istarskim sudovima. Sada je na sudu oglašena prodaja još jednog zemljišta u Umagu, a njezina procijenjena vrijednost od 46,5 milijuna kuna čini je trenutno najvrednijom nekretninom u Istri. Doduše, najvrednija je od svih nekretnina koje se prodaju na istarskim sudovima, ali putem oglasnika mogu se pronaći dvije istarske nekretnine skuplje i od ove.
Komunela Potok
Stalna služba u Bujama Općinskog suda Pula navodi da će 7. veljače 2017. zemljište od 22.016 četvornih metara, procijenjenih na 46,5 milijuna kuna, prodavati na prvoj javnoj dražbi za 30,9 milijuna. Riječ je o zemljištu koje se nalazi u stambenom naselju Komunela Potok, sjeverno i istočno od novog Doma za starije i nemoćne osobe "Atilio Gamboc". Od tih 22.016 četvorna metra neizgrađeno je građevinsko zemljište 18.491 kvadrat, dok je na parceli od 3.525 kvadrata izgrađena, i nikad dovršena, višestambena zgrada koja je također predmet ove prodaje.
U ovom slučaju je riječ o prodaji imovine tvrtke Vile Alberi u stečaju, a čiji je najveći vjerovnik bivša Hypo banka iz Klagenfurta, odnosno njezin pravni slijednik Heta Asset Resolution, koja je financirala kupnju tih nekretnina i gradnju objekta. Potvrdu tih informacija dao nam je Dražen Ezgeta, stečajni upravitelj Vile Alberi koji nam je pojasnio da je u izgrađenoj zgradi projektom predviđeno 28 stanova, a po urbanističkom planu ih može biti do 60.
Ezgeta nam je potvrdio da kada bi se imovina umaške tvrtke Vile Alberi uspjela prodati na prvoj dražbi, po početnoj cijeni od 30,9 milijuna kuna, potraživanja najvećeg vjerovnika bi se tek neznatno namirila. Naime, Heta Asset Resolution prijavila je čak 190 milijuna kuna u stečajnom postupku Vile Alberi.
Počeci afere
Ta najvrednija nekretnina u Istri iza sebe ima i svoju medijsku trakavicu koja je prerasla u pravu aferu. O tome je Glas Istre godinama pisao u kontekstu sprege spretnih građevinara, pohlepnih bankara i poslovično angažiranih gradskih službenika.
Pokojni Sulejman Nadarević Suljo je krajem 90-ih ušao u posjed dijela zemljišta na tom području, ali zbog neusklađenosti prostorno-planske dokumentacije nije mogao graditi. Rješenje je pronađeno u ideji gradnje Doma umirovljenika i još jedne apartmanske oaze čime je nastala stambena zona Komunela Potok.
Nadarević je koncem 2002. i početkom 2003. od obitelji Majkovica i Kozlović kupio dodatnih 29.439 kvadrata za 1,48 milijuna eura, odnosno prosječno 50 eura po kvadratu. Potom je to zemljište Nadarević unio u novoosnovanu tvrtku Galići gradnja, a čije je poslovne udjele prodao Miru Oblaku i Ljubici Marfan uz financijsku podršku Hypo banke iz Klagenfurta. Oni su tvrtku Galići gradnja pripojili tvrtki Vile Alberi u kojoj je četvrtinu imala Marfan, a ostatak Miro i Andrej Oblak. U arhivi Glasa Istre pronašli smo da je na koncu 2003. to zemljište koštalo Vile Alberi 5,3 milijuna eura, odnosno 180 eura po kvadratu, a u veljači 2017. će se nuditi na sudu za 100 eura po kvadratu, neizgrađeni dio zemljišta.
Greška u prostornom planu
No, Marfan i Oblak nisu se uspjeli dogovoriti s Gradom Umagom u vezi zamjene gradskog zemljišta sa zemljištem tvrtke Vile Alberi pa je tu tvrtku, uz poticaj Hypo banke, ponovno preuzeo Nadarević s kojim se umaška vlast na čelu s Vladom Kraljevićem uspjela dogovoriti zamjenu zemljišta. Nadarević je postao vlasnik gradske parcele na kojima je po DPU-u Komunela Potok mogao izgraditi 450 stanova, dok je Gradu pripao teren za gradnju Doma umirovljenika, ceste, parking i mogućnost gradnje 50 stanova.
Razlog takve razmjene leži u tome što je u DPU-u "greškom" gradnja Doma ucrtana na zemljištu koje je gotovo u cijelosti bilo privatno, umjesto na gradskoj parceli kojih ondje ima napretek. Ondašnja gradska pročelnica za prostorno uređenje Vida Ferlin je vijećnicima tvrdila da je Dom ucrtan na gradskoj parceli, a godinu dana nakon što je usvojen plan uspostavilo se da to nije tako. (P. GREGOROVIĆ)