Arheološka zona Stancija Blek kod Tara sustavno se istražuje, odnosno iskopava se od 2008. godine. Na terenu je radila grupa od desetak studenata iz Sveučilišta u Bologni, a rezultati trotjednog rada prezentirani su u velikoj dvorani tarske Zajednice Talijana. Profesor Enrico Cirelli koji je vodio grupu talijanskih studenata objasnio je nazočnima da je lokalitet izuzetno značajan jer se preko njega odnosno preko višestoljetnih naslaga građevina može pratiti povijesni hod nakon raspada rimskog carstva.
Uzgajalište cipli
Ako je 476. godina poslije Krista (kraj zapadnog rimskog carstva) prijelomna i često korištena u školskim klupama kao početak kraja mediteranske i jadranske cjeline u doba rimskih careva arheološki nalazi na tom lokalitetu uvode nas u sporiji hod povijesnih mijena. Tokom iskopavanja pronađeni su detalji keramike afričke i bliskoistočne provenijencije koji upućuju da je još u sedmom stoljeću poslije Krista mediteranska mreža trgovačkih morskih putova još bila aktivna. Stancija Blek, odnosno lokalitet, smješten je na lijevoj strani ušća rijeke Mirne na nadmorskoj visini od 74 metara. U prvom stoljeću niknula je rimska vila rustica s velikom cisternom u kojoj je dominiralo gospodarenje maslinom i vinovom lozom. Na temeljima cisterne kasnije je podignuta kula, lokalitet je doživio fortifikacijsku prenamjenu jer se nalazi na strateškom položaju kontrole ulaza u ušću rijeke Mirna koja je u ono vrijeme predstavljala značajan prometni put prema središnjoj Istri. Tu je i Tarska vala sa starim rimskim uzgajalištima cipli koji su od pamtivijeka predstavljali važan izvor hrane. Iskopi pokazuju nevjerojatni slijed građevina, naziru se obrisi paleokršćanske crkvice, arheolozi mogu pratiti razvoj mjesta sve do 1401. godine.
Bizantska kula?
Još nije utvrđeno da li izgrađena kula pripada bizantskom razdoblju no, sve upućuje upravo na tu opciju s obzirom na sistem utvrđenih kontrolnih točaka koji su izgrađeni na tom djelu istarskog poluotoka.
Inače nositelji istraživanja su zagrebački Institut za arheologiju i porečki Zavičajni muzej Poreštine a financijsku potporu pružaju općina i turistička zajednica općine Tar- Vabriga. Voditelj istraživanja je Bartul Šiljeg uz arheologinju zagrebačkog Instituta Anu Konestra te povjesničara porečkog Muzeja Gaetana Benčića. Ovogodišnje istraživanje je plod sporazuma o suradnji koji su ove godine potpisali Zavičajni muzej Poreštine, Institut za arheologiju i Sveučilište iz Bologne. Inače arheološko nalazište nalazi se na privatnom posjedu Tarčanina Sergia Darisa koji svim istraživačima pruža izuzetnu pomoć i gostoprimstvo. (E. VELAN)