Pronaći oldtimer u štali u Istri bila bi prava priča

Rutinski u polufinale - Igor Demirović (J. PREKALJ/arhiva)
Rutinski u polufinale - Igor Demirović (J. PREKALJ/arhiva)

"U Puli i Rovinju uvijek su lijepi susreti ljubitelja povijesnih vozila. Pulski automoto klub ima i okuplja zaista lijepe primjerke: više prijeratnih vozila, neki dolaze izdaleka, susrete obilazi puno ljudi i to me veseli", rekao je proteklog vikenda na pulskom Forumu zagorski poduzetnik i predsjednik Hrvatskog oldtimer saveza (HROS) Antun Presečki tijekom održavanja Drugog susreta povijesnih vozila Automoto kluba "Pula-Pola I".

Restauracija Titovog Cadillaca

Bila je to prigoda za razgovor i s ponosnim vlasnikom Muzeja oldtimera u Krapini, otvorenog prije nepunih mjesec dana. A razgovor s njim teško bi bilo otvoriti bez spomena Titovog Cadillaca Eldorado iz 1953. s Briona, kojeg redovno servisira upravo autoradionica Presečki grupe.

- Kao Savez donirali smo 2007. Brijunima restauraciju Cadillaca, u što su se uključili i HAK i Centar za vozila Hrvatske. Utrošili smo na njemu 1.800 sati rada i kompletno ga sredili. Cadillac smo i 2010. malo dotjerivali, a bio je na servisu kod nas i ove godine. Trebao je biti na otvaranju muzeja, ali kako je otvorenje kasnilo, Cadillac se morao na ljeto vratiti na Brijune. No, dogovorili smo uskoro radove na motoru i mjenjaču, rekao je Presečki.

Znalci kažu da je to zapravo jedini automobil za kojeg se može reći da je pripadao Josipu Brozu. Vozio ga je Tito osobno, a i njemu osobno darovali su ga kanadski iseljenici.

- To je jedini takav auto u Hrvatskoj, jedinstven je. Pazite, u to je doba imao podizanje krova i prozora električki i hidraulički. No, njegova je velika vrijednost u tome što je automobil vozio Josip Broz, samim time je povijesni raritet, kaže Presečki.

Kupio Mercedes od svećenika

Često izvještavamo o susretima oldtimera u Istri, ali kao laicima teško nam je procijeniti kakvo je pravo stanje na toj sceni u odnosu na neke druge "oldtimerske" regije poput Zagorja.

- Klubovi iz Pule, Rovinja i Umaga rade izuzetno dobro i dosta se ljudi iz tih krajeva upušta u obnovu vozila. U blizini je i riječko područje s dva dobra kluba. Uostalom, u Istri i u Rijeci ima dobrih restauratora i ljudi sve češće popravljaju povijesna vozila, kaže Presečki.

Otkriva nam i da u Istri ima puno oldtimera uvezenih iz Europe i Amerike. Znači li to, pak, da uvozom iz drugih krajeva gube nešto na povijesnoj vrijednosti.

- Ne, ona im se ne može oduzeti. Imam Mercedes 170S cabriolet iz 1950. koji je prvu registraciju imao u Švicarskoj, a kupio sam ga od jednog svećenika u Sloveniji. Čak sam ga 13 godina nagovarao i molio da mi ga proda, na koncu je pristao i to mi je najdraži auto. Time, što je tako došao u Hrvatsku, auto nije ništa izgubio. Ali shvaćam na što ciljate. Da, svakako je zanimljivo kada se automobil pronađe skriven u nekoj štali, recimo u Istri. To bi bila prava lokalna priča, posebno ako znaš da se taj auto vozio ovdašnjim cestama prije tko zna koliko godina. I ima puno takvih vozila, zaključuje Presečki.

Kroz razgovor otkriva da se još kao dijete zaljubio u automobile i motore. Njegov je otac imao motor DKW iz 1953. uz kojeg se "zarazio benzinom". Presečki već 30 godina intenzivno skuplja vozila, a danas posjeduje 60 motocikala i 25 automobila pa i pravi muzej.

Zaštita povijesnih vozila

- Muzej oldtimera prostire se na 1.100 metara četvornih na više etaža. U podrumu je radionica za restauraciju vozila, tu smo pripremili i igraonicu za djecu. Na prvoj su etaži izložena kvalitetna vozila, to je i prodajni dio. Na drugoj su vozila proizvedena nakon 50-ih godina, a iznad su motori proizvedeni od 1932. nadalje. Značaj muzeja je i što ga planiramo pretvoriti u nacionalni muzej. Želimo ga i dodatno urediti kako bi se u njemu, poput vremeplova, mogao pratiti 100 i više godina dug razvoj automobila, kaže Presečki.

Muzej je, navodi, veliki doprinos oldtimer sceni u Hrvatskoj, koja je, kako sam kaže, u odnosu na zemlje uzore poput Italije, Engleske i Njemačke, ipak u začecima.

- Šteta je da je puno vozila proteklih desetljeća otišlo iz zemlje, a tek se u zadnjih 20 godina počelo ozbiljnije raditi na njihovoj zaštiti. Danas je Savez postigao to da je sve više vozila na cesti s registarskom tablicom PV (povijesno vozilo). Ona je potvrda da je vozilo identično onome kada je proizvedeno ili da je restaurirano po kriterijima FIVA-e. Ona je i legitimacija vozila ako se namjerava prodati, ako ide na izložbe ili ovakve susret. Postigli smo i da su ukinute trošarine na uvoz povijesnih vozila, čak i ako dolaze iz SAD-a, a na uvezene oldtimere iz Europe ne plaća se ni carina, ni PDV. Postigli smo i da je Savez sve prisutniji u svijetu, uostalom, prije tri smo godine u Splitu ugostili skupštinu FIVA-e, federaciju koja okuplja 77 država svijeta, zaključuje Presečki.

Nema više mehaničara starog kova

Restauracije povijesnih vozila nisu jednostavni niti jeftini zahvati. Presečki navodi primjer Mercedesa 190SL iz 1957. koji obnavlja njegov tim, čija će vrijednost, kada bude bio gotov, biti između 100 i 120 tisuća eura. No, samo će dijelovi za Mercedesa koštati 25 tisuća eura!

- Dijelova se nađe, pokazuju to i sajmovi u inozemstvu. Problem je drugi - to što gotovo više i nema dobrih auto-mehaničara i električara koji znaju srediti auto. Danas se mehaničari bave samo dijagnostikom. I zato smo si uzeli obvezu da obučimo mlade kako bi mogli popraviti staro vozilo, kaže Presečki. (Zvjezdan STRAHINJA)


Podijeli: Facebook Twiter