U Spomen domu Sjedinjenja i slobode održan je u organizaciji Katedre čakavskog sabora za povijest Istre i Saveza antifašista Istre okrugli stol u povodu 70. obljetnice sjedinjenja Istre s maticom zemljom Hrvatskom.
Sudionici su svojim izlaganjima i raspravom nastojali pojasniti neka događanja koja su prethodila odlukama o sjedinjenju, vremenu njihova donošenja i posljedicama plebiscitarne odluke Istrana o sjedinjenju.
Župan Valter Flego i pazinski gradonačelnik Renato Krulčić naglasili su kako je ovaj okrugli stol dobra prigoda da se rasvijetle sve činjenice i da se iz različitih kutova sagleda značaj povijesnih odluka, ali i da se njihovo značenje približi javnosti.
Datumi, koji se ovih dana obilježavaju, odnose se na najvažnije odluke koje su donijeli Hrvati u Istri, rekao je na početku izlaganja akademik Petar Strčić. Naglasivši kako Hrvati, više od tisuću godina dominantna nacionalna skupina u Istri koja je do povijesnih odluka o sjedinjenu s maticom zemljom živjela pod tuđinskim vladarima i režimima. Kroz sve to vrijeme Hrvati su uglavnom bili robovi, galioti, kmetovi i koloni. Potaknuti preporodnim idejama biskupa Jurja Dobrile dolazi do nacionalne konsolidacije hrvatskog puka u Istri.
U kolovozu 1943. novoosnovani Narodnooslobodilački odbor za Istru pokreće oružane akcije, bez znanja CK SKH i vodstva NOP-a, a 13. rujna, nakon kapitulacije Italije objavio je kapitalan nacionalan i pravni akt. U tom aktu se na istaknutom mjestu navodi: "Istra se priključuje matici zemlji i proglašava ujedinjenje s ostalom našom hrvatskom braćom".
Mario Dagostin osvrnuo se na nacionalnu i klasnu komponentu NOB-e u Istri. Naglasivši kako su kapitulaciju Italije kao pobjedu nad fašizmom jednakim žarom u Istri slavili Hrvati i Talijani, jer su u njoj sudjelovali antifašisti, komunisti, narodnjaci i sve ostale antifašističke snage.
Govoreći o ulozi Josipa Broza Tita u Rujanskim događanjima Miljenko Benčić rekao je kako su ti događaji potakli Drugo zasjedanje AVNOJ-a jer su svjetske veselile na Teheranskoj konferenciji u isto vrijeme krojile sliku svijeta po svojoj mjeri. Budući da je AVNOJ transformiran u vrhovno zakonodavno tijelo svjetske su sile morale prihvatiti činjenicu da Jugoslavenska vojska na jugoslavenskom prostoru, kojem je nakon rujna 1943. pripadala i Istra ima pravo samostalno voditi ratne operacije.
Kako se katolička crkva postavila prema Pazinskim odlukama bila je tema izlaganja prof. dr. Stipana Trogrlića. Njegovo je mišljenje kako crkvena hijerarhija u prvo vrijeme nije bila svjesna dalekosežnosti Pazinskih odluka. Biskup Santin smatrao je NOP komunističkim pokretom, a biskup Raffele Radossi nije se o partizanskom pokretu javno očitovao. Trogrlić je naglasio kako su NOP-u bili naklonjeniji hrvatski svećenici koji su ga prihvatili kao nacionalni pokret.
Sudionica NOP-a Katarina Juričić, ne slaže se konstatacijom da je u NOP-u sudjelovalo 10-ak svećenika, prema njenom iskustvu partizane je simpatizirao i podržavao velik broj svećenika Hrvata i Talijana, a fratri su, kaže, bili protiv nas. Referirajući se na primjedbu Katarine Juričić, Ratko Crnobori je naglasio kako mržnje prema vjeri nije bilo dodajući kako je mržnja postojala prema dijelu crkve koji se zalagao za vraćanje Istre Italiji i koji je tokom rata bio protiv NOP-a.
Tomislav Ravnić govorio je gospodarskim i društvenim dostignućima Istre od 1945. kao siromašne spaljene zemlje do 1990. najrazvijenije regije u tadašnjoj Jugoslaviji. Aleksa Ladavac usredotočio se na prometnu povezanost Istre s drugim dijelovima Evrope, dodajući kako će Istra u EU zacijelo dobiti istaknutije mjesto na prometnim pravcima. (M. RIMANIĆ)