Izuzmemo li moment financijske koristi, a vrijedi ga preskociti jer danas na sceni manje-više svi kubure, cinjenica da jedan autor i njegov ne baš komercijalan, ali odlican jazz fusion bend dolaze u jedan grad sedam, osam puta u svega nekoliko godina govori o ljubavi i obostranom poštovanju izvodaca i publike.
U slucaju muzicki iznimno izbirljive Pule takav je primjer Vasil Hadžimanov Band, koji je na Portarati, otvarajuci ljetni ciklus Jazzbine, brojnoj i educiranoj publici poklonio profinjeno, i vedro i melankolicno, i plesno i kontemplativno, 90-minutno glazbeno putovanje.
Spoj balkanskog melosa i jazz standarda u njihovom je slucaju autentican, dok balkanski zvuk nije kao u mnogih drugih izvodaca predvidljiv, isforsiran, raspojasan i stereotipan, vec profinjen i složen, a ponajbolji u izvedbama gdje se tek nazire ili u lucidnim improvizacijama u kojima se ravnopravno izmjenjuje s jazz dionicama.
Kao i na zadnjem pulskom gostovanju u veljaci ove godine, klavijaturistu Hadžimanovu, basistu Miroslavu Tovircu, bubnjaru Srdanu Dunkicu Johnnyju te udaraljkašu Bojanu Ivkovicu Bokiju pridružilo se još troje glazbenika koji su sudjelovali u stvaranju njihovog cetvrtog albuma "Života mi", objavljenog koncem prošle godine. To su iskusni gitaristi Svebor Šakic i Branko Trijic te flautistica i saksofonistica Jasna Jovicevic, cija su pojava i suptilna izvedba oplemenile nastup ove beogradske skupine glazbenika.