Obilježavanje 200. obljetnice rodenja Fredericka Chopina bio je povod armenskom pijanistu i pedagogu Rubenu Dalibaltayanu za kreiranje sinocnog koncertnog programa u pulskoj Glazbenoj školi Ivana Matetica Ronjgova.
On je održao i jednodnevni seminar za ucenike klavira u toj ustanovi. Publika je srdacno docekala i ispratila Dalibaltayana, a buran pljesak bio je odgovor na njegovu izvedbu i izbor djela iz klavirskog opusa poljskog skladatelja iz 19. stoljeca.
Iz njegovog albuma mazurki slušali smo: op. 17, br. 4 u a- molu; op. 67, br. 4 u a- molu; op. 67, br. 3 u C- duru; op. 63, br. 2 u f- molu i op. 63, br. 3 u cis- molu. Odlucio se i na dvije etide (op. 10, br. 9 i op. 25, br. 10), na "Nocturno, op. 15, br. 2 u Fis- duru" i "Baladu, op. 38 u F- duru".
Dalibaltayanov je nenametljiv virtuoz, uvjerljivih i neupitnih tehnickih konstrukcija i kreativne inteligencije. Chopin je, stoga, bio prenesen s mjerom, stabilno ali i zaneseno i tek na trenutke sa suvišnom patetikom, koja nerijetko privlaci pijaniste kada odabiru Chopinov rukopis. Ono što ga je svakako ucinilo zanimljivim jest Dalibaltayanova profinjena muzikalnost, intuicija, suptilnost i jedan cjelokupno atraktivan i angažiran javni nastup.