Ako je to melodicni punk, ne znaci da nije i žestok, a to su sinocnjom svirkom u podzemlju Monteparadisa u Rojcu pokazali rijecko-opatijski Pasi te pulski Rabbia e Disperazione.
Pasi su do kraja prodrmali publiku, i to ne samo onu koja se u prvim redovima kao i uvijek baca na pogo, nego su na pjevanje i skakanje natjerali i neke od onih koji su se stisnuli u sigurnoj pozadini, blizu šanka i miks pulta.
Iza Pasa je desetljece i pol postojanja za vrijeme kojeg su, jednom prekidu usprkos, stekli veliki ugled na nezavisnoj sceni, što se vidjelo i na ovom koncertu na kojem su predstavili pjesme s još neobjavljenog albuma "Reci mi da li te boli", kao i stare stvari.
Od novih pjesama tu su se medu ostalima našle naslovna skladba s novog albuma, zatim "Filistarski plocnici" i druge. Sve su pjesme dobro primljene, ali najveca je euforija nastala za vrijeme izvodenja pjesama kao što su "Eterle" (zbog refrena "probudi se, buducnost tvoja ceka te"), "Oda" u kojoj pricaju o kvinsliškoj banani državi za koju je "jedina nepoznanica zašto ne zna biti slobodna" ili ona u kojoj pjevaju o pijunima vlasti za koju se nadaju da ce pasti.
Dok vlast ne padne, njihovi angažirani tekstovi, u kombinaciji sa žestokom svirkom koja se podrazumijeva, padaju na plodno tlo.
Mladi pulski punkeri Rabbia e Disperazione poslužili su za zagrijavanje te odradili kratak i efektan nastup, pa su ih fanovi iz prvih redova pozvali da na bis izvedu "Riga mi se" (M. Ra.)