Devet godina nakon ubojstva svećenika Bulešića, u travnju 1956., biskup Dragutin Nežić, tada apostolski administrator Porečke i pulske biskupije, odlučio je ex officio pokrenuti postupak za kanonizaciju Miroslava Bulešića. Postulatorom kauze imenovao je vlč. Marija Pavata u Rimu, a vicepostulatorom vlč. Antuna Bogetića. Osobno je predsjedao sudištu; promicateljem pravde imenovao je mons. Leopolda Jurcu, a bilježnikom vlč. Ivana Pavića.
Budući da su vlasti tajile ubojstvo svećenika, proces se morao voditi u najstrožoj tajnosti, no i to se u praksi pokazalo nemogućim, stoga je već nakon druge sjednice privremeno obustavljen. Odlučeno je samo da se zamoli Kongregaciju obreda da u Italiji ispita svjedoke: mons. Jakoba Ukmara, djelitelja krizme u Lanišću, kojeg su također napali u crkvi, te nadbiskupa Raffaelea Radossija, do 1947. godine biskupa porečkog i pulskog.
Nakon stvaranja hrvatske države biskup Antun Bogetić odlučio je nastaviti proces. Budući da je u međuvremenu stupilo na snagu novo zakonodavstvo za kauze svetih, zatražio je i, u kolovozu 1992., dobio od nadležne Kongregacije "nihil obstat". Osam godina poslije, opet u kolovozu, dao je svoj iskaz. Izdvajamo za ovu prigodu dio tog dokumenta objavljenog na prigodnoj internetskoj stranici za beatifikaciju Miroslava Bulešića.
- Upoznao sam Slugu Božjega već u vrijeme kad sam ušao u Malo sjemenište u Kopru 1934., prisjeća se biskup Bogetić. S njime se više družio otkako je postao svećenik, a do tada ga je smatrao ozbiljnim sjemeništarcem koji je mnogo obećavao.
Bio je revan svećenik pun žara, trudio se podržati u narodu ugroženu vjeru. Ljudi su ga cijenili iako je bio ozbiljan i strog. Ali je kao dobar pastir privlačio ljude. Sjeća se da je bio pripravan žrtvovati se i riskirati za njih - intervenirao je kod njemačke komande da izbavi svoje župljane iz zatvora i transporta u logor. Propovijedao je ozbiljno i principijelno. Bio je čovjek molitve.
- Čuo sam kada je tadašnji porečki i pulski biskup Radossi pohvalio Bulešića kao solidnog i dobrog svećenika. Imenovao ga je i svojim posrednikom između sebe i narodne vlasti, prisjeća se biskup u miru. Budući da su komunističke vlasti organizirano širile ateizam i protuvjersko raspoloženje, neredi u Lanišću bili su samo dio sustavnog i organiziranog pritiska protiv vjere i Crkve.
Putujući iz Labina u Pazin da bi stigao u Pulu 25. kolovoza 1947. u Pazinu je susreo svećenika Anđelka Grubišića koji mu je rekao: "Occiderunt Mirum Bulešić" (ubili su Miroslava Bulešića).
- Ukrcao sam se u vlak za Pulu, prisjeća se, a prije ulaska u Pulu vojska me je iskrcala i jedan me vojnik noću pratio kroz šumu u zatvor u Fažanu da ne bih širio glas. Tamo su me zadržali nekoliko dana, poslije su me odvezli u Opatiju pa me pustili.
Neki su se svećenici prestrašili i pobjegli u Italiju, narod se zgražao nad onim što se dogodilo u Lanišću. Svećenici su posebno bili povrijeđeni jer su i oni izabrali priključenje Jugoslaviji, a sada doživljavaju od te iste vlasti ovakve stvari. No, i svećenici i vjernici smatrali su od početka da je nasilje nad svećenikom Bulešićem učinjeno iz mržnje protiv vjere. Stoga su Bulešića smatrali nevinom žrtvom te mržnje pa su na njegov grob dolazili stalno moliti.
Javnih manifestacija nije bilo do četrdesete obljetnice njegove smrti 1987. kada smo postavili spomen-ploču na pročelju grobljanske crkve u Svetvinčentu. No, i tada su vlasti negodovale bojeći se da se proslave ne bi ponavljale. Osobno ga smatram mučenikom za vjeru koji je to mučeništvo prihvatio, a svojim napadačima oprostio, veli biskup u miru Antun Bogetić. (V. MEDVEDEC, fotografije iz obiteljskog albuma Josipa Bepa Bulešića)
Relikvije Miroslava Bulešića u vodnjanskoj crkvi
Na inicijativu Porečke i pulske biskupije, iz tvornice laboratorijske opreme u slovenskom Semiču u vodnjansku župnu crkvu sv. Blaža stigla je mikroklimatska komora u koju su spremljene relikvije blaženog Miroslava Bulešića: okrvavljeni talar, jastuk i komad sobne zidne žbuke.
Oni su se dosad čuvali u spomen-zbirci u župnoj kući. Komora je smještena u apsidi iza glavnog oltara, osvijetljena iznutra, a sa strane su natpisi: "Uz Tvoju milost i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, nego ga žudim. Neka bude volja tvoja", i "Tragovi krvi na talaru, jastuku i sobnoj žbuci svećenika mučenika blaženog Miroslava Bulešića, +1947." (P. LUKEŽ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU