Čini se da rovinjske vijećnike SDP-a, Petra Radetića i Edu Kalčić, debelo brine zgrada na raskrižju Istarske ulice i ulice Vijenac braće Lorenzetto. Već drugu sjednicu Vijeća i nultu točku s pitanjima koriste za upite o njenoj sudbini.
Podsjećam, vijećnicu Kalčić, zanimalo je postoji li ikakva šansa da Grad otkupi derutnu i devastiranu zgradu, sruši je i na njenom mjestu dobije kvalitetni i novi javni prostor za proširenje raskrižja, koje naročito u ljetnim mjesecima, svako malo i zbog svoje frekventnosti, doživi prometni kolaps. No, kako je već poznato/odgovoreno Grad neće "kupovati da bi rušio", odnosno kako je rekla nadležna pročelnica Biserka Matacin, iako je križanje problematično, ovo rješenje nije realno.
Treba rušiti tri kuće
- U prometu postoje nekakve zakonitosti koje upućuju na to na koji način se može i mora ulaziti u križanja. Upravo, da bi na tom mjestu mogli imati jedno prostrano križanje, ne radi se o rušenju jedne kuće, nego o rušenju cijelog niza u samoj zoni zahvata. Imamo tri kuće, a četvrti prostor je dvorište jednog objekta, obrazložila je Matacin, glavne razloge zbog kojih vozački komoditet nije moguć.
No, spomenuti se objekt zbog svoje granitne ploče ovješene o pročelje zgrade ponovno našao na dnevnom redu. Sada je vijećnika Radetića, zanimala njena daljnja sudbina, odnosno gdje će i kako ista, inače posvećena borcu iz španjolskog građanskog rata Venieru Rosettiju biti pohranjena. Na njegov upit, promptno je stigao odgovor gradonačelnika Giovannija Sponze, koji mu je telegrafski poručio da se oko toga ne treba brinuti.
Od svih zaboravljena
Dakle, bez ikakve "brige" i očekivanja i sami smo posjetili toliko spominjanu kuću. I dok s prednje strane, i dijelom s boka, možda i nalikuje na dobrano ruiniranu starinu, pogled koji se na nju pruža sa stražnje strane, još više obeshrabruje. Jer, prizor koji se iz tog ugla vidi (posebice sada kada je na tom dijelu uređeno parkiralište) podsjeća na ratom zahvaćena područja, a nikako centar turističkog grada. Što Grad poduzima po tom pitanju i hoće li sada zgrada (navodno je u privatnom vlasništvu) takvom ostati dovijeka tek moramo vidjeti. No, bilo kako bilo čini se da tako "zaboravljana" od građana i susjeda, komunalnih redara i nadležnih inspekcija, ne bi bila ni prva a čini se ni posljednja. Jer, takav scenariji, primjerice "prolazi" s Hotelom Rovinj, kojeg već godinama "ukrašava" srušeni zid i krater ostavljen njegovim micanjem. Dodajemo i to, Hotel Rovinj smješten je u samom srcu starogradske jezgre Rovinja. (N. ORLOVIĆ RADIĆ)