Uoci vecerašnjeg povratnickog koncerta kultne pulske punk grupe Problemi na terasi kluba Uljanik, razgovarali smo pjevacem, pretežitim autorom tekstova i frontmenom Marinom Piukom i basistom Mauriziom di Capuom.
Osjecate li tremu uoci nastupa nakon toliko godina?
Marino: Ne osjecam tremu; vjerojatno ce se pojaviti uoci samog koncerta. No, adrenalin je ono što mi uvijek treba, a pogotovo uoci koncerta.
Kako ste zadovoljni zvukom na probama? Kako je uopce izgledalo to ponovno okupljanje?
Marino: Razumjeli smo se fantasticno, kao da nikad nismo prestali raditi. Probe traju u Rojcu oko mjesec dana, no mi smo prije toga skoro godinu dana intenzivno komunicirali preko interneta, Skypeom, razmatrali i uskladivali želje, ideje i mogucnosti. Prije mjesec dana došao sam iz Australije, a zatim i Riki iz Njemacke, pa se originalna postava i fizicki ponovno okupila.
Tekstovi su i danas aktualni.
Maurizio: Ono što smo onda pjevali, to smo preživjeli u ova tri desetljeca. To nije samo jedan obican tekst pjesme, to je život.
Marino: Prije 30 godina pjevali smo ono za što smo vjerovali da je istina, i ta se istina zaista pokazuje i danas. Ironija je da je Pula, taj "grad izobilja", ostala ista do danas. Niti jedna rijec u toj pjesmi nije bila laž. Tako je i s pjesmom "Sranje". Taj "treci svjetski rat" poceo je odmah nakon Drugog svjetskog rata i još uvijek traje, i trajat ce.
Znaci, Pula je i danas prljav i bolestan grad.
Marino: Ti stihovi nisu vezani za necistocu, za bakterije na pulskim plocnicima, pod našim nogama. To su, naravno, metafore u suštini politickog karaktera.
Valjda je svima jasno da onaj tko kriticki govori o svom gradu i voli taj grad.
Marino: Apsolutno! Pula je moj grad, grad u kojem sam se rodio i odrastao, stekao prve ljubavi. To je grad mog srca. Niti jedan grad na svijetu ne može je zamijeniti. Pula nije grad koji ja želim osvojiti, nego je to grad koji ne želim izgubiti. Lako je tepati, ali ako stvarno nekoga voliš, onda moraš biti i kritican. Jasno, i samokritican.
Bili ste angažirani.
Maurizio: Iako smo se bavili teškim temama, naše su pjesme ipak imale izlaz i apsolutno pozitivnu poruku.
Marino: Ne znam koliko duboko plivao u govnima, postoji nacin da se iz tog sranja išcupaš. To je poruka ovog našeg ponovnog okupljanja, ali i cijele koncepcije našeg benda! (Razgovarao Zoran ANGELESKI)
CIJELI RAZGOVOR MOŽETE PROCITATI U TISKANOM IZDANJU OD PETKA.