Beppe Grillo predstavlja veliko iznenađenje posljednjih parlamentarnih izbora u Italiji i nitko se ne osuđuje prognozirati koliko je njegov pokret "5 Stelle" fenomen trenutka i koliko početak nečega novoga na već prenatrpanoj, ali istrošenoj političkoj sceni te zemlje. Ovaj put politički analitičari, koji tamo kao i kod nas pričaju puno više od onoga što realno imaju reći, postali su napokon oprezni. Sva istraživanja javnoga mnijenja pogriješila su u procjenama, svi rezultati su pogrešni, posebno kod predviđanja Grillovog i Berlusconijevog uspjeha.
Političar i medijski magnat talijanske desnice u dva je mjeseca uspio, unatoč skandalima u koje je bio upleten, od 12 dostići 30 posto glasova i izgubio za manje od pola postotka. Premijski sustav, koji je svojevremeno izmislila njegova koalicija i koji je toliko nepravedan da ga je njegov izumitelj (bivši ministar Calderoli iz Lege Nord, onaj isti koji je vrijeđao muslimane) nazvao latinskom riječi porcellum (svinjcem), ovaj se put pokazao pogubnim za njih same, jer je pozamašan broj nezarađenih mjesta pokupio lijevi centar, što im nije pomoglo u sastavljanju vlade, niti uz pomoć tehnokrata i novopečenog političara Montija, pravim gubitnikom ovih izbora. Činjenica da je Berlusconi marketinški maher, ali i kontroverzna ličnost sklona mnogim porocima, nije novost, kao ni to da je lider ljevice Bersani pošteni političar koji u govoru često koristi čudne i nenamjerno komične konstrukcije rečenica. Zato su oba političara predmet komičara i satiričara, koji na njima zarađuju i od njih, barem neki, dosta dobro žive.
Tako je dugo bilo i s Beppeom Grillom, velikim i obožavanim komičarom iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, koji je već početkom 90-ih, za vrijeme socijalista Craxija i njegovom odlukom, uspio biti izbačen sa svih javnih televizija. Zadnja kap njegove satire bio je televizijski vic u kojem zabrinuti Craxi pita svog zamjenika za vrijeme večere u Kini: "Ako su ovdje svi socijalisti, kome ćemo krasti?". Grillo je, s duge strane, i čovjek koji svoju dosljednost kreativno gradi između mnogih suprotnosti. Nekada je razbijao kompjutore kao protest protiv novih tehnologija i nakon toga ih je, pod utjecajem svog gurua Casaleggia, počeo obilno koristiti tako da je danas prvi instrument njegovog populizma internet. Već više od deset godina na njegovom ultrapopularnom blogu napada sve i svakoga i čak sada, nakon što je njegov pokret postao prva pojedinačna stranka u Donjem domu i kada narod zabrinuto očekuje novu poštenu i kompetentnu vladu lijevog centra, uspio napisati da je Bersani mrtvac koji hoda, i jedinu moguću koaliciju koja bi zemlju vukla naprijed zapravo proglasio zombijevskom. Ozbiljan lider ljevice majstorski je uspio sačuvati živce i uspavati auditorij namjerno dosadnom reakcijom, čija je namjera bila sačuvati prostor za dijalog s tim teškim sugovornikom, čovjekom koji politički komunicira digitalno ili monolozima na trgovima i u kazalištima, eventualno DVD-ovima, nikada ne sudjeluje u javnim debatama sa suparnicima, izbjegava televiziju, a naredio je svim svojim ljudima da ne nastupaju pred kamerama bez njegove dozvole. Oni koji ga ne slušaju, a bilo ih je nekoliko, izbačeni su iz pokreta i bojkotirani. Koliko će to trajati ulaskom "grillina" u parlament, koliko dugo će izdržati pritisak javnosti? Prvi njihovi odgovori na ozbiljna pitanja glasili su da ne mogu odgovoriti bez konzultacije s njihovom web-zajednicom! Ipak su oni izabrani web-konvencijom, interni preliminarni izbori bili su internetski i treba vjerovati da nitko nije manipulirao brojkama na njihovim serverima.
Potrebna je, dakle, vjera u Grilla i njegov sustav, drugačije nije moguće funkcionirati u toj zajednici koju je podržala četvrtina talijanskih glasača, oko 10 milijuna ljudi! Vjera i internet predstavljaju nešto vrlo staro i jako novo, nešto o čemu treba razmišljati. Ako je disciplina gotovo diktatorska, treba reći da su oni uspjeli smanjiti dob parlamentaraca na 47 godina i povećati udio žena na 31 posto , što je u Italiji senzacija. Deputati i senatori ovog pokreta, njih oko 160, pripadaju svim društvenim slojevima, mnogi od njih su bili nezaposleni ili zaposleni na određeno, mladi su, obrazovani i pametni ljudi. Vidjet ćemo. Možda je to doista početak nove politike, one koja se ne zasniva na koalicijama, savezništvima, transverzalnim dogovorima i sezonskim transferima. Možda je to početak rasprava o konkretnim problemima, prije nego o odnosima moći. Za sada ne znamo, ali činjenica je da takvo shvaćanje ili postaje globalno i mijenja sve, ili završava kao karikatura. Treći put, jedini srednjoročno provediv, onaj je koji odbija radikalnost zadržavajući inovativnost, što drugim riječima znači prihvatiti savez s onima koji su, mada staroga kova, tebi idejno najbliži, i započeti proces dogovora i pritisaka koji sustav mijenja iznutra. Ima li takvog strpljenja i, iznad svega, ima li takve motivacije u pokretu "5 Stelle"? Kod Grilla, po svemu sudeći, manje nego kod njegovih birača, koji su ga ovih dana obasipali e-mailovima o potrebi da se zemlja spasi, što uključuje određene kompromise.
Na kraju, sam Beppe Grillo nije član parlamenta, nije se kandidirao. Zato ima više razloga; neki su etičke naravi, neki praktične (onaj tko vuče konce mora se nalaziti iza pozornice), ali jedan je nama posebno zanimljiv. Spomenuti V-day počeo je 2009. s nakanom da se iz parlamenta izbace svi koji su nekoć bili krivično osuđeni. Problem je nastao što je prije puno godina i sam Grillo bio osuđen na 14 mjeseci uvjetno jer je prouzročio automobilsku nesreću. Svojom neprilagođenom vožnjom usmrtio je obitelj svojih prijatelja i suputnika. Kada su ga pitali kako će uskladiti tu činjenicu sa stavovima koje ima o osuđenim osobama u politici, jednostavno je odgovorio: nisam i neću biti zastupnik. Bio je, ako se tako može reći, kreativno dosljedan: nije ušao u parlament, ali oni koji su ušli, danas slušaju njega! (piše Furio RADIN)