Tko se, iz starije generacije, ne sjeća termina detant, kojeg su u bivšoj državi nekoliko godina svi ponavljali, naslučujući da mora značiti nešto dobro i pozitivno? Radilo se o službenom izobličenju strane, u ovom slučaju francuske riječi détente, što znači stišavanje i popuštanje. Bilo je aktualno u jeku hladnog rata, popuštanje napetosti između SAD-a i SSSR-a, ali i između manjih država, što je rezultiralo nizom bilateralnih manjih, ali važnih popuštanja.
U tom duhu vrhunac procesa snižavanja napetosti bila je Helsinška konferencija o europskoj sigurnosti i suradnji na kojoj je 1975. godine postignut povijesni sporazum o sigurnosti na području Sredozemnog mora te o suradnji u gospodarstvu, ekologiji, znanosti, tehnologiji i ljudskim pravima.
Točno 40 godina kasnije, u tom istom Helsinkiju, u Finlandia Hall, gdje je usvojen Helšinski završni akt, održava se godišnja skupština Europske organizacije za sigurnost i suradnju (OESS-a), koja posljednjih dvadesetak godina predstavlja suvremeni izraz tog istog duha kooperacije i prijateljstva.
Danas raspravljamo o ratu na Krimu, nesrazmjerno opasnijem od agresija koje su dovele do raspada Jugoslavije. Dok rat na Krimu traje, ovdje u Helsinkiju nizaju se polemike. Na primjer o odsutnosti ruskog izaslanstva.
O čemu se radi? Striktna primjena odredbi embarga prema Rusiji dovela je do sastavljanja crne liste osoba kojima se uskraćuju viza za ulazak u Europsku uniju. Pod sankcijama se našla trećina ruske delegacije, redom zastupnici Dume na čelu s predsjednikom.
Tako, raspravljamo o osudi ruske agresije, bez Rusa, a u medijima se govori više o uskraćivanju viza nego o samom ratu.
Dva paralelna svijeta: realnog i okrutnog rata, te rasprave i izvješćivanja o tom istom ratu, potpuno virtualni i podložni svim vrstama manipulacija. I to nije jedini apsurd: u međuvremenu je i Putin sastavio svoju listu nepoželjnih osoba i firmi, tako da problem, umjesto da se rješava, postaje dvostruko teži.
U međuvremenu Helsinki nastavlja mirno živjeti na temperaturi od 17 stupnjeva. Informacijama o ratu pristupa se kao i vijestima o paklenim vrućinama na jugu Europe: ne zanimaju nikoga, čak niti nas, koji smo ovdje samo na kratko. Hrpa plave i pristojne djece boravi u hotelu s jednako plavim i civiliziranim roditeljima koji su ih doveli u glavni grad da razgledaju forticu na otoku Suomenlinna, kojom su se Finci branili od Rusa, ili gradski zoološki vrt, na otoku Kolkeasaari.
Sve izgleda mirno i postojano, čak i bezbrižno, iako ljudi strepe zbog ekonomske krize. Krim je daleko, ali Rusija ne: St. Pererburg, kojeg je moja generacija poznavala kao Lenjingrad, na manje je od 400 kilometara, reklo bi se na dohvat ruke.
Nije ovdje slučajno održana konferencija o detantu. Nismo slučajno ovdje niti sada, kada se opet moramo pozivati na principe sigurnosti i dijaloga.
Furio RADIN