I nekada se odlazilo, s manje informacija nego danas, neizmjerno slabije povezani. Odlasci su bili karakteristični za određene krajeve i društvene slojeve, gdje je mreža bila analogna, a ne digitalna, jer je funkcionirala usmenom predajom
Mladi napuštaju Hrvatsku jer su izgubili perspektivu i nadu. Terminologijom komunističkog doba, nemaju bolje sutra. Imaju Facebook stranicu s ogromnim brojem članova i klikova, koja je postala svojevrsni tranzitni centar za odlazak iz Hrvatske, neki zbog boljeg obrazovanja, drugi zbog unosnijeg posla, treći trbuhom za kruh. Profil je, naravno, posvećen boljem životu i društvenim promjenama, s parolom želimo živjeti, ne preživljavati, ali je rezultat vrlo praktičan: razmjena relevantnih podataka o zemljama iseljavanja i o perspektivama koje pružaju.
Gubici stanovništva
Stranicu je nepotrebno kritizirati ili hvaliti, ona je simptom jedne bolesti koja je postala kronična. Nemojmo se zavaravati: ovako je otkad znamo za sebe. I nekada se odlazilo, s manje informacija nego danas, neizmjerno slabije povezani. Odlasci su bili karakteristični za određene krajeve i društvene slojeve, gdje je mreža bila analogna, a ne digitalna, jer je funkcionirala usmenom predajom. Tradicionalno se odlazilo u Njemačku, Austriju i u prekomorske zemlje, iz manje razvijenih krajeva tadašnje zemlje. U jednom razdoblju sistem je, vječno u krizi kao i ovaj, poticao iseljavanje, organizirao ga je u detalje, sve do besplatnih tečajeva jezika zemlje u kojoj su se mladi ljudi masovno upućivali. Sjećam se vrhunski produciranih filmskih žurnala posvećenih takvoj propagandi.
Rječnikom političke demografije, možemo zaključiti da je socijalizam privremeno ostavljao kapitalizmu brigu za budućnost vitalne i fertilne mlade generacije. Zato se i taj rad demagoški definirao kao privremeni, iako su svi znali da se odlazi zauvijek.
Gubici stanovništva su bili manji iz više razloga: rađalo se više, posebno u nekim dijelovima zemlje, prije odlaska se trebao služiti vojni rok, što je nedvojbeno usporavalo i zakompliciralo proces iseljavanja, i, na kraju, za većinu stanovnika posao je bio osiguran. Slabo plaćen i s manje perspektiva, neujednačeno raspoređen diljem zemlje, ali ga je ipak bilo više nego danas. Bez obzira na to, Hrvatska je trpjela enormni gubitak stanovništva.
Danas se tradicija nastavlja, jer unatoč domoljubnim parolama da se osamostaljenjem Hrvatske otvaraju perspektive za povratak Hrvata iz dijaspore, građani napuštaju zemlju sve masovnije i sve većom brzinom.
Močvara prošlosti
Razlozi odlaska su jasni svima koji razmišljaju mozgom, ali Facebook inicijativa Mladi napustimo Hrvatsku navodi, osim ekonomskih, i političke faktore koji potiču emigraciju, navodeći i razočaranje činjenicom da su mladi manje motivirani za promjenu od očekivanog. Smatraju da je vladavina HDZ-a i SDP-a učinila svoje, i da su mladi izgubili povjerenje da se demokracijom i izborom stvari mogu promijeniti.
Nastale su grupe Idemo u Njemačku, Idemo u Švedsku, Mladi u Kanadu i druge, izazivajući snažnu kritiku, kao što ih sami mladi nazivaju, "kvazi-domoljubnih" i "komunističkih" radikala, koji, sada u zajedništvu, kritiziraju napuštanje zemlje.
I tako, dok se HDZ i SDP, s radikalnim satelitima, prepucavaju oko ustaša i partizana, svi zajedno pristupaju demografskom padu sa stanovišta domoljublja, a ne ekonomije. U Hrvatskoj će biti manje Hrvata, tvrde, i to je istina. Ali, daleko je važnije što će u Hrvatskoj biti manje radne snage, što ima kao posljedicu niži razvoj, manje plaće i rušenje mirovinskog sustava.
Zato, mladima moramo otvarati nove obrazovne i profesionalne perspektive, što znači usmjeriti prema njima znatne financijske resurse. Suprotno, uništit ćemo budućnost zemlje, i ostat će nam samo močvara prošlosti.