Prošlog je ponedjeljka u Rijeci otvoren prvi područni Ured pučke pravobraniteljice, slijediti će Osijek i Split. Na taj se način institucija pravobranitelja, po prvi puta od svog osnivanja sredinom 90-tih godina, kada je prvi hrvatski ombudsman započeo svoju bitku protiv diskriminacije i kršenja ljudskih prava, sustavno decentralizira.
Dobro, možda sam malo pretjerao obzirom da je prvi pučki pravobranitelj, profesor Branko Babac, poznat po tome što je podnositeljima predstavki znao pomoći biblijskom poslovicom "Pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći", bio smijenjen nakon par godina nerada.
Sjećam se tog dana, kada su, na samom početku rasprave o njegovom Uredu, istarski zastupnici gotovo plastično opisali profesorov rad, mahanjem jedinim njegovim godišnjim proizvodom: pamfletićem od četrdesetak stranica protiv nacionalno omražene istarske stranke, IDS-a. Čak ni tadašnji moćni HDZ nije mogao zažmiriti pred tolikim promašenim radom. Sjećam se frenetičnih konzultacija po hodnicima, vjerujem da su nazvali Franju Tuđmana, i u roku od sat vremena Hrvatska je izgubila svog prvog pučkog pravobranitelja.
U sljedeća dva desetljeća dobili smo dva dobra ombudsmana. Iako kandidati političke desnice, odmah su se osamostalili i nisu štedjeli ni desnicu ni ljevicu. Različitim stilom, Ante Klarić na pučki-emotivan način, a Jurica Malčić pravno pragmatičnim metodama, pravobranitelji su se nosili s diskriminacijama u društvenim okolnostima koje su se mijenjale, ne nužno u pozitivnom smislu.
Prvi osmogodišnji mandat bio je posvećen djelovanju protiv kršenja etničkih prava. Klarić, koji je izgubio oca na Bleiburgu, svrstao se u obranu slabijih, dakle nacionalnih manjina, svjestan da izazivanje onoga što se narednih godina nazvalo minority stressom, neka vrsta PSPT-a uzrokovanog nasiljem većine nad manjinama, nije ni humano ni u interesu Hrvatske. Ja ga zbog toga i danas smatram patriotom u najboljem smislu te riječi.
Malčić, bivši ministar i ustavni sudac, morao je raspodijeliti snagu svoga Ureda ravnomjerno kako bi vodio dvije bitke: protiv nacionalne i protiv socijalne diskriminacije. Prava nacionalnih manjina, ali i povratak raseljenih osoba i novo siromaštvo bile su u središtu pažnje njegovog mandata. I on je djelovao autonomno od stranaka, sa svim poteškoćama i razočaranjima koje možemo zamisliti. Ali i uspjesima.
Lora Vidović, sadašnja pravobraniteljica, prva je dužnosnica na tom mjestu koja je kandidatkinja ljevice, i prva žena na toj funkciji. Ona nastavlja rad svojih prethodnika, protiv svih oblika kršenja ljudskih prava, ali je u današnje doba gospodarske krize, fokus njenog djelovanja nužno usmjeren protiv socijalnih diskriminacija.
Tako, nakon minority stressa, svi mi koji se bavimo ljudskim pravima suočiti ćemo se s nečim što se može nazvati majority stressom, odnosno s većinom stanovništva koja postaje žrtva srljanja nacionalne ekonomije. Naravno, oni koji su već prije bili diskriminirani, nacionalne i seksualne manjine, osobe s posebnim potrebama, ne postaju odjednom ravnopravniji s ostalima. Jednostavno, manjinski i većinski stress se kumuliraju, na jednu se nevolju dodaje druga.
Marksisti su prvi marksisti zaključili da je od proletera u težem položaju još jedino njegova žena. Ali ona može biti druge rase, pripadnica omražene etničke skupine, invalid... i tako diskriminaciji nema kraja. (PIŠE Furio RADIN)