Piše Furio RADIN
Priča o smanjenju broju županija, na koju je već prije dva mjeseca ideološki reagirao HDZ, i koju je ovih dana nastavila nova ministrica uprave, puna je rupa. Nije jasno kolika bi bila ušteda, posebno kada se uzme u obzir činjenica da Zagreb raspolaže s financijama koje su veće od svih dvadeset ostalih županija zajedno. Budući da će zadržati svoj status grada-županije s odgovarajućim financijama i troškovima, ne vidim gdje će biti te velike uštede.
Zapravo, već se sada govori o novim "subžupanijama", koje bi se vjerojatno poklapale sa starim županijama, tako da bi se i na taj način izbjegla opasnost od smanjivanja fotelja. Broj dužnosnika, službenika i namještenika ostao bi na kraju isti, a možda bi se i povećao. Budimo razumni: makrožupanije zaslužuju makrožupana, ali će i subžupanijama netko morati vladati.
Sada ono bitno: svi govore o županijama, dakle o provincijama, departmanima ili kotarima, nitko o regijama. Nema, dakle, nikakve regionalno-područne decentralizacije ovlasti kakve predviđa Ustav, već samo administrativno prekrajanje zemlje. Drugim riječima, puno dima, a pravih promjena nigdje. Zato, kada se govori o Istri kao o potencijalnoj makrožupaniji, ne bi trebali reagirati korakom natrag, ali niti stupanjem naprijed.
Model bez ovlasti koji se nudi kao alternativa županijama, zaslužuje odmak i svojevrsni korak sa strane, dok neće biti jasno o čemu se radi. Posebno, simbolika hrvatskog grba ne bi trebala zavarati sudionike u raspravi. To što se istarska koza nalazi na grbu Republike Hrvatske, ne implicira nikakve praktičke posljedice u administrativnoj arhitekturi zemlje.
Uzmimo famozni model sa šest županija: Dubrovnik, koji se nalazi na grbu, izgubio bi svoju dubrovačko-neretvansku županiju. Ne bih se nikako čudio da u zadnji trenutak i Istra postaje neka mikrojedinica, sa svojim mikrožupanom, a ne regija, kako traže njeni stanovnici i, u nastojanjima, njen statut.
Mislim ipak, na kraju, da se ne trebamo previše bojati. Kako se više približavaju lokalni izbori, tako će stranke manje govoriti o novom ustroju Hrvatske. Neki socijaldemokrati danas govore pozitivno o tom modelu uglavnom zato jer može postati predmet razdora između HDZ-a i Mosta. Nova izborna kampanja počet će vrlo brzo. Ona zahtijeva poznavanje ustroja u kojem će se odvijati i što manje polemika i svađa na terenu, koje bi novi model sigurno provocirao.
Dakle, kao i uvijek, prosudit će politički razlozi, često razlozi interesa političara. Kako će, na primjer, ministri iz Metkovića reagirati na gubitak svoje matične županije? Međimurski župan je već prilično slikovito izrazio svoje negodovanje. Tko poznaje Šibenčane i njihov odnos sa Splitom s jedne strane i Zadrom s druge, kao i činjenicom da šutnja nije njihova jača strana, zna što može očekivati.
Sigurno je samo da neće biti regionalizacije. Koga briga što novci iz Istre prema Zagrebu idu automatski, u obliku poreza, dok moraš moliti godinama da ti se nešto od toga vrati. Za ceste, za željeznicu, za bolnicu - prvu koja će se u Istri graditi u posljednjih sto godina. Pardon, pogriješio sam, jedna se gradila. Šteta što je Izola u Sloveniji.