Problem dvojezičnosti bi se mogao uskoro riješiti pomoću novih, informatičkih tehnologija. Razmatrajmo dugogodišnju problematiku dvojezičnih osobnih iskaznica. Pripadnici manjina, uglavnom u Istri, mogu ih ostvariti ako dokažu da stvarno pripadaju datoj nacionalnoj zajednici. U danima kada je na šalteru pomalo inkacana policijska službenica, nije čak ni dovoljno biti Talijan, uz to manjinac mora biti i stanovnik dvojezične općine ili grada. Usporedbe radi, u zloglasnom samoupravnom socijalizmu, kojeg neki još zovu i komunizam, u velikom broju istarskih općina svi stanovnici su imali osobnu iskaznicu na hrvatskom i talijanskom jeziku, jer se smatralo da se dvojezičnost tiče većinskog i manjinskog naroda, odnosno teritorija, i da je minimum pristojnosti pravo na dvojezičnosti omogućiti svima, osim naravno onima koji ga izričito ne žele. Tako je i danas u slovenskom dijelu Istre.
Informatička revolucija mogla bi već i danas, a sigurno sljedećih godina, stvoriti red na tom području, uvođenjem kartica sličnima onima bankarskim umjesto tradicionalnih iskaznica. Podaci bi tako mogli biti dvojezični, poštujući karakteristike i povijest područja na koje se odnose dok bi, naravno, neke informacije mogle biti prevedene i na druge jezike, što bi se aktiviralo prelaskom granica, diljem svijeta. Ti bi podaci mogli biti prikazani slikovno ili kodirano, a o načinu prikazivanja i jeziku na displayu bi lako mogao odlučiti sam pojedinac ili službena osoba prilikom provjere.
Razvojem softvera za prevođenje, i jezik dokumenata prestat će biti prerogativa javnih službi i ovisit će o izboru pojedinca, jer će dokumenti biti isključivo digitalni. Mogućnosti programa za prevođenje, iako ne savršeni i nedovoljni za prevođenje književnih i nekih filozofski djela, bit će na sasvim pristojnoj razini za prevođenje svih mogućih dokumenata. Savitljivi ekrani sve sličniji običnom papiru stvoriti će potpuni dojam dokumenata kakvih danas poznajemo.
Svekolika kulturna preobrazba neće stati ovdje, jer je na putu dodatno pomagalo: Google naočale. One će se postepeno usavršavati, i u nekoj od sljedećih generacija proizvoda dozvoljavati, više iz turističkih nego iz razloga poštivanja prava manjina, da svatko vidi imena ulica, nazive dućana, oznake na cesti, ime grada, nazive institucija itd., na jeziku i pismu koji mu odgovara. U toj virtualnoj stvarnosti, Srbi će vidjeti štogod žele na ćirilici, ja na talijanskom, Hrvati na hrvatskom, bez "iritantnih" varijacija, i valjda će vladati mir, onaj "idiotski", ako polazimo od izvornog značenja te riječi, jer na starom grčkom idiotes znači privatan čovjek, što u potpunosti odgovara opisanoj hipotetskoj i virtualnoj situaciji.
Te naočale, naravno, imaju slušalice i mikrofon, koji sada omogućavaju slušanje glazbe ili poruka, ali će u budućnosti osigurati razumijevanje bilo kojeg govora na svijetu koji će biti u realnom vremenu automatski prevođen na jeziku slušača. Tako, nitko neće morati biti nervozan zato što se netko drugi "rodio u ovoj državi i još uvijek govori na nekom stranom jeziku", već će svi monokulturalno slušati samo i isključivo divne zvukove svog jezika, posredovanog softwerom za prevođenje.
U takvom, sasvim mogućem virtualnom svijetu, multikulturalnost neće više biti potrebna, svi ćemo govoriti savršeno, a ne šarmantno pogrešno kao svaki dobar Istrijan, jer takva prevođenja će biti vrlo teška. Svi ćemo napokon imati sva jezična prava i autistično uživati u njima, bez provokacije i bez nervoze. Bez mržnje ali i bez ljubavi, sve do dana kada ćemo napokon razbiti naočale i opet krenuti "golih očiju": negdje će nas dočekati raširenih ruku a negdje stisnute pesnice. Nadam se više u ljubavi nego u mržnji, ali je ovdje tradicija bogata svime i svačime, i pouzdana predviđanja još nisu niti iz daleka moguća. (Piše Furio RADIN)