Trebalo je biti samo vijećničko pitanje o nedavnom ukidanju programa, odnosno razreda, u istarskim talijanskim srednjim školama. To se pitanje pretvorilo u točku dnevnog reda na Skupštini Istarske
županije, s prijedlogom zaključka. Nakon prvih rasprava i podrški, sve je preraslo u pravu deklaraciju koja je prihvaćena gotovo jednoglasno, uz tri suzdržana glasa HDZ-a. Valjda misle da će se to svidjeti njihovoj centrali na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma i nije na nama da ih razuvjerimo.
Bilo kako bilo, Istrijani su zaslužni da je to pitanje ne samo pobudilo zasluženi interes, već i proizvelo oštro protivljenje politici Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa o strukturi manjinskih škola. Usput rečeno, protivljenje (svom) ministru izglasala je cjelokupna Kukuriku koalicija u Skupštini Istarske županije. Čak je i Kajin zadržao razinu rasprave i držao se teme, sve do trenutka kad je izgubio koncentraciju i, usred rečenice, krenuo na ministra turizma Lorencina, što nikoga nije iznenadilo.
Zašto tolika razina solidarnosti istarskih vijećnika? Prije svega, zato što su Istrijani osjetljivi kada se diraju njihove kulturne komponente, hrvatska i talijanska. Svima je jasno da ukidanje razreda u školama talijanske nacionalne zajednice dovodi do destrukcije manjinskog školstva i, vremenom, do asimilacije.
Zato postoje ustavni i organski zakoni koji bi trebali sprječavati zatvaranje manjinskih odjeljenja unatoč broju učenika. Presude Ustavnog suda vrlo su jasne, a tu je i hrvatsko-talijanski Sporazum o nacionalnim manjinama koji jamči stečena prava, i koji je ratificiran u obje države, što znači da je po snazi iznad zakona.
Za nas još važnije, postoji Statut Istarske županije koji štiti prava autohtone talijanske nacionalne komponente u Istri i koji afirmira višekulturalnost. Ako do nečega držimo u Istri to je do naše specifičnosti. Bez hrvatske i talijanske kulture Istra gubi svoju prepoznatljivost, i nitko u dvorani, čak niti hadezeovci, ne bi voljeli da je Istra prosječna regija.
Budući da se Istra, kakvu je mi volimo unatoč kompliciranoj prošlosti, ne može definirati bez slavenske i romanske komponente, u prvom redu hrvatske i talijanske, kao što se ne može shvatiti
bez čakavštine, ona se ne može poimati bez istro-venetskog narječja.
Istra nije samo "dom roda hrvatskog", već i kuća Talijana, Istrijana i pripadnika svih nacionalnih manjina koji se u Istri osjećaju doma, doprinose njenom razvoju i čuvaju i razvijaju njene tradicije. Ona je zemlja roda snošljivih ljudi koji ne trpe aroganciju onih koji ne toleriraju njenu posebnost.
Zato pitanje zatvaranja razreda u talijanskim školama je opće pitanje, a ne manjinsko. U pazinskom Spomen domu svima je to bilo neposredno jasno, kulturalno samorazumljivo i emotivno intenzivno razvidno. Jer svi, u tom predivnom kantunu Jadrana, participiraju u obje kulture, bez obzira na kulturne, nacionalne ili vjerske razloge.
Današnja Deklaracija o zaštiti programske strukture talijanskih srednjih škola u Istri je eminentni čin istarske solidarnosti i suživota: one fratellanze i convivenze imune od svakog nacionalizma, onog istočnog i onog zapadnog. Grazie, fratelli Istriani.(Furio RADIN)