Što se poremetilo u glavama nekolicine uspješnih istarskih vinara pa su pokleknuli, kliznuli u primitivni i prizemni marketing – svoje vino pokušavaju prodati korištenjem ženskog tijela? Što porucuje slika na kojoj caša vina glumi stražnji kraj tange na ženskom tijelu?
"Natoci mi malo od onoga", došlo mu je da pita, kaže moj kolega, kad je vidio plakat na Vinistri. A poznati pripovjedac viceva o plavušama i slicnih seksistickih prica kaže da mu nije jasno ni što predstavljaju djevojke u kupacim kostimima i s buteljama vina u rukama. Kolegica, pak, kaže da je u prvom trenutku bila zbunjena, misleci da se radi o reklami za žensko donje rublje.
Kontraproduktivno i nepotrebno - složila se vecina onih koje sam pitala za mišljenje. Samo je jedan dužnosnik odmahnuo rukom lakonski komentirajuci da je rijec o mladim vinarima. Što to znaci – da mladi smiju biti seksisti ili da im se može tolerirati prizemni nacin promocije svojih odlicnih vina? Tko im je marketinški savjetnik? I jesu li ovakvom reklamom uvrijedili vinarke i kceri starijih vinara, kojih je na ovogodišnjoj Vinistri bilo uocljivo puno?
Nije ovo bezazlen propust. Ovi su vinari svjesno prešli prag pornografije, makar i meke, a da možda i nisu svjesni kako ce to prihvatiti civilizirani konzument, o konzumenticama da i ne govorimo. Ova je prica stereotipna i diskriminirajuca i prema muškarcima, koji su u prvom planu kao potrošaci vina, jer ih se ovakvom reklamom prikazuje kao prizemne kreature kojima kombinacija pejzaža ženskog tijela i maligana predstavlja užitak. A gdje je u svemu tome prica o vinu kao hrani, sofisticiranoj kapljici?
Nevjerojatna je lakoca kojom je javno prešucena skandalozna pornografija. A vinari su zaslužili packu od koje bi im dlan bridio do sljedece berbe. Ovakav marketing u Hrvatskoj nije izrijekom zabranjen, premda na neprihvatljivost i diskriminaciju upucuju zakoni, a upozorava i premijerka.
Rodna ravnopravnost, uredena Zakonom o ravnopravnosti spolova, podrazumijeva neprihvatljivom komercijalizaciju ženskog, ali i muškog tijela u javnoj komunikaciji. To je protivno hrvatskoj državnoj politici, ali i medunarodnim aktima koje je Hrvatska potpisnica – UN-ovoj konvenciji o suzbijanju svih oblika diskriminacije žena i EU-ovoj konvenciji o ljudskim pravima.
A osim prema Zakonu o ravnopravnosti spolova, ovakav seksizam mogao bi sankcionirati i Zakon o zabrani diskriminacije – samo da je više politicke volje, da su propisane vece kazne i da se zakon provodi. U protivnom, nažalost, sve ostaje na osobnom izboru. Osobe povrijedene sirovim seksizmom tražit ce civilizirane vinare.