Znameniti britanski vinski stručnjak, pisac, promotor, edukator, osnivač vinskih akademija u nekoliko zemalja i utemeljitelj prestižnog londonskog godišnjeg vinskog ocjenjivanja International wine challenge Oz Clarke bio je posebni gost ovogodišnje Vinistre. Na samoj je izložbi doduše proveo samo jedan dan, ali je u Poreču doista uveličao svečanu dodjelu Vinistrinih odličja u srijedu, a u četvrtak je održao radionicu o istarskom teranu na kojoj je iznio svoje poglede na čak 16 uzoraka ovog istarskog autohtonog i, po njegovim riječima, za vinski svijet sve zanimljivijeg vina. Stoga razgovor i počinjemo s nekoliko pitanja o teranu, kojega Clarke poznaje još od 2009. godine, i posljednjih je godina pomno pratio njegov razvoj. Razgovoru se pridružio i kolega Željko Garmaz, vinski pisac i bloger, pa smo pitanja postavljali naizmjenično.
- Treba li biti Supermen da bi se svi ti terani mogli kušati i na ovakav način interpretirati u jednom danu?
- Bez ikakve sumnje, odnosno, ako možda i niste Superman, potrebno je da barem glumite u filmu o Supermanu. Očito je da sam ja jedina osoba u vinskom svijetu koja može kušati sve te terane, jer sam jedini ja nastupio u filmu o Supermanu! (Clarke je doista krajem 1970-tih glumio negativce u dva filma o Supermanu, op. a.)
- Proglasili ste teran potencijalnom svjetskom vinskom zvijezdom, opisivali ste ga pojmovima u nas prilično neuobičajenim, ali čini se da je najveći dojam ostavila vaša usporedba mirisa istarskog terana s mirisom porečke katedrale odnosno Eufrazijeve bazilike. Odakle ta asocijacija?
- Upravo iz posjeta porečkoj katedrali. Zamislite to velebno zdanje ispunjeno mnoštvom ljudi na misi, i u trenutku kada svećenik prođe pokraj vas zapahne vas miris tamjana. Tog se mirisa prisjetite u ključnom trenutku kušanja terana, i ima li boljeg opisa vina od usporedbe s jednim takvim trenutkom? Arome i mirisi su jako važni, ne samo kada je riječ o vinu nego i u čovjekovu životu uopće, miris je prvo što čovjek osjeti kada se rodi, čulo mirisa je najuže povezano s našim osjećajima i našim sjećanjima. Ako se pri kušanju koncentriram i osjetim jedan trenutak u tom vinu, recimo da je to Benvenutijeva malvazija, i u tom trenutku osjetim, recimo, lješnjake, to naravno ne znači da u tom vinu ima lješnjaka, jer je taj miris nastao iz jedinstvenih kombinacija aroma iz grožđa, kvasaca, bačve, iz načina i okruženja u kome je vino čuvano, ali jedinstvena mirisna asocijacija je tu. Arome vam dolaze na pamet dok kušate. Ne možete zapamtiti sve razlike među vinima te detalje ako pišete samo o tome koliko je to vino odležalo u bačvi a koliko u boci, koliko posto koje sorte ima, kakvi asu mu omjeri kiselina, alkohola i šećera, to nitko neće čitati, to je dosadno. Kad pišemo o vinu, mi izmišljamo arome, one nisu tu za svakoga. Ja ne mogu opisivati vino birokratskim rječnikom organoleptičke komisije, moram biti osobniji.
- Očekujete li od vaših čitatelja da prvo odu na misu u porečku katedralu a zatim da kušaju teran i u njemu pronađu taj miris?
- Volio bih kad bi tako bilo, jer porečka katedrala je veličanstvena, i Poreč je božanski grad, vjerojatno nepoznat mnogim ljudima iz sjeverne Europe. Uzgred, porečki biskup ima vinograd! Ako igdje u svijetu postoji katedrala čiji biskup ima vinograd, to je crkva za mene! (Davor ŠIŠOVIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU