Kad bi protivnički treneri i igrači opisivali igru momčadi kojoj na klupi sjedi Igor Pamić, naročito na gostovanjima, jedna od najčešće korištenih riječi bila bi - "bunker". Paminjo se s takvom konstatacijom sigurno ne bi složio, ali i on sam bi često znao naglasiti da je karakteristika njegovih momčadi uvijek bio i ostao mali broj primljenih golova. Međutim, u polusezoni koja je ostala za nama, taj poslovično teško savladiv bedem probijen je čak 32 puta. Je li tome razlog činjenica što je u jednom trenutku Paminjo odlučio zaigrati s postavom kojom se želio nadigravati i s najkvalitetnijim klubovima Prve HNL pa je zato patila obrana, ili je stvarno aktualna "zeleno-žuta" zadnja linija najlošija od svih koje je u svojoj trenerskoj karijeri vodio, što je on često znao ponoviti, no činjenica je da ni dvojica kvalitetnih čuvara mreže koja su se izmjenjivala na golu Istre 1961 nisu uspjela spriječiti brojne kapitulacije.
- Teško da bilo tko od nas može biti zadovoljan nakon ovakve polusezone u kojoj smo imali previše "black outova" tijekom kojih smo prelagano prosipali bodove - rezimirao je učinak Istre 1961 u 19 odigranih kola Saša Dreven, jedan od dvojice golmana čije je usluge koristio Igor Pamić. - Previše nam se puta događalo da povedemo i onda tu stečenu prednost ne bi znali zadržati te bi na kraju izvukli samo bod ili čak i izgubili tu utakmicu. Razlozi? Teško je sad reći, jer je teško svakom od nas ući u glavu, no činjenica je da smo većinu golova primili nakon naših gluposti, nekih početničkih grešaka koje se ozbiljnoj momčadi ne smiju događati. Dok smo se na terenu držali dogovora iz svlačionice uvijek bi to dobro izgledalo, ali onda bi nam se dogodio neki trenutak kad bi napravili glupost koju bi protivnici znali kazniti. Jednostavno, primili smo previše čudnih, smiješnih golova, da je bilo manje naših gluposti bilo bi više bodova i samim tim bi se drugačije gledalo na cijelu polusezonu. (I. CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU