Prije četiri godine, točnije 23. i 24. listopada 2008., održan je međunarodni znanstveni skup u Pićnu, Gračišću i Pazinu na temu Pićanske biskupije i Pićanštine na kojemu su sudjelovala 42 znanstvenika i stručnjaka, od arheologa, povjesničara, povjesničara umjetnosti, do arhivista, etnologa…, a evo danas u rukama držimo reprezentativnu monografsku studiju kao rezultat toga skupa i kao trajni dokaz za povijesnu sintezu zavičaja. No, ipak uočavam da su ovdje tiskana 23 rada, što u neku ruku daje za prvo nadati se da bi se jednom drugom zgodom, i u boljim vremenima, moglo ukoričiti i preostalih 19 znanstvenih radova. Naravno, uvijek vodeći računa o novim spoznajama i novim prilozima o pićanskom zavičaju, jedne od najstarijih biskupija.
Premda svako toliko otkrivamo nove detalje i tajne Pićanštine, ovaj znanstveni kontekst njenog postojanja, razvoja i življenja u monografiji Pićanska biskupija i Pićanština, koju ju je objavio Državni arhiv u Pazinu u biblioteci Posebna izdanja, svezak 23; suizdavač je Općina Pićan, urednik dr. sc. Elvis Orbanić, dok je glavni i odgovorni urednik prof. dr. sc. Robert Matijašić, a likovno oblikovao David Ivić, donosi mnoštvo novih ushićenja i otkrića koja su još daleko od očiju javnosti, pa čak i one stručne.
A kako i ne bi bilo kada ova jedna od najstarijih biskupija uopće, "već poslovično najmanja i najsiromašnija", kako to piše Klara Buršić-Matijašić u prvom tekstu monografije Rana povijest na prostoru Pićanske biskupije, i navodi 12 župa koje su joj pripadale: Pićan, Gračišće, Lindar, Novaki, Cerovlje, Kršikla, Gologorica, Krbune, Brdo, Čepić, Sv. Ivan i Grimalda, a u sastavu su bile i kapelanije: Zarečje, Prviž, Škopljak, Tupljak, Grobnik i Gradinje - te od osnutka 579. pa do 1535. i župe Borut, Draguć, Račice, Vrh i Sovinjak. No, prema knjizi Crkva u Istri najveće je područje Biskupija obuhvaćala do 1028. kada su pod jurisdikcijom pićanskog biskupa bili labinski i riječki arhiđakonat.
Urednici posebno ističu da je "svojom ljudskom i profesionalnom podrškom pićanski župnik, preč. Antun Kurelović uveliko olakšao organizaciju odvijanje skupa", pa se sjetih kako je i ekipu našeg lista srdačno primio oko Uskrsa kada smo skidali prašinu s tajne križa razapetog i nasmijanog Krista, kojega stručnjaci i konzervatori tek trebaju obraditi i zaštititi, te slika Križnog puta nepoznatog majstora. Tada smo također čuli o predaji da je ovo peta po redu biskupija u svijetu - što potvrđuje i dokument od 3. studenoga 579. o saboru u Gradu na kojemu je prisustvovao i pićanski biskup Marcijan, iako legenda kaže da je još 524. prvi biskup bio Nicefor, mučenik po legendi i zaštitnik biskupije.
No, svako kopanje po prošlosti donosi nove spoznaje i otkrića na što ukazuje monografija, a znanstvenici su došli do dva stoljeća prije Krista i prvih tragova o životu na ovom prostoru, a Stari grad kraj Oriča je gradina koju tek treba raskriti i zaviriti u tajne prapovijesti Pićanštine. Našlo bi se tu mnogo toga, baš poput brončanog koplja koje je svojedobno u blizini iskopano i danas se čuva u Arheološkom muzeju Istre. Kako metalni predmeti nisu baš čest nalaz na lokalitetima brončanog i željeznog doba Istre ovo je koplje od senzacionalnog značaja, baš kao što je lokalitet Monkodonji kraj Rovinja izmijenio povijest i sliku o metalurškoj djelatnosti Poluotoka.
Tvrdo ukoričena monografija na 280 redaka nije samo zbornik radova sa znanstvenog skupa, već osobna karta Pićanštine u riječi i na 113 slika, karata i skica koju bi svako domaćinstvo moralo imati u svojoj kući. Za svaku je pohvalu da su izdavači i organizatori to imali na umu pa su nakladu od 700 komada "spustili" na 100 kuna po knjizi kako bi se monografija i stvarno našla u pićanskim kućama. (Piše Mate ĆURIĆ, snimio M. ANGELINI)
OPŠIRNO O OVOJ TEMI ČITAJTE U PRILOGU "KULTURA SUBOTOM" U TISKANOM IZDANJU.