Na današnji dan 1982. godine, dakle točno prije 30 godina, otvoren je Puljankin market na Vidikovcu, odnosno novi pulski opskrbni centar, kako su ga tada nazivali. Upravo ovih dana do nas je dospjela i fotografija iz tog vremena, na kojoj je jasno vidljiva gužva na ulazu, milicija koja je osiguravala događaj, ali i brojna druga obilježja tog vremena, primjerice marke automobila parkiranih oko marketa.
Bilo je to vrijeme, prema izvještavanju naših novina, kada je Vijeće privredne grupacije trgovine, u sklopu razmatranja poslovanja, između ostalog raspravljalo o "štetnom dupliranju trgovačkih kapaciteta", ne samo za trgovačke kolektive, već je, kako je rečeno, to bilo štetno i za potrošače nazvano - trgomanija!
Suvišnim su smatrane prodavaonice, a bespotrebnim gomilanje kapaciteta samo na Vidikovcu kada je u drugim dijelovima nedostajalo butiga, a mnoge nisu bile niti adekvatno opremljene.
Upravo je u to vrijeme Puljanka na Vidikovcu otvorila novi opskrbni centar na 850 četvornih metara vrijedan tadašnjih 55 milijuna dinara. Ukazivalo se tada da se istovremeno, na svega stotinjak metara udaljenosti, otvarala i obnovljena samoposluga Mesoprometa na 750 kvadrata, iako su u Puljanki tvrdili da samo njihov prodajni centar može zadovoljiti potrebe čak pet tisuća kupaca.
Ne treba smetnuti s uma da je to bilo vrijeme stabilizacije pa su svi akteri tadašnje priče govorili da treba na stabilizacijski način i razmišljati.
Jedan od zasigurno najboljih poznavatelja tadašnjih prilika u gradu Puli je Fulvio Vidos, danas umirovljenik, koji je te 1982. godine bio prvi poslovođa Puljankine trgovine na Vidikovcu.
- Bio je to veliki događaj za grad. Otvorio se tada najveći market u Puli. I to ne obnovljen, već je građen posve nov, iz temelja. Bio je to doista događaj za pamćenje. Ljudi su dolazili, stajali u redovima da bi mogli ući i vidjeti što ima unutra, iako se u tome i ne razlikuju u odnosu na danas, kada također nahrupe ne bi li vidjeli neki novootvoreni centar.
Međutim, za razliku od tada nitko se nije gurao, a nije bilo niti krađa koje danas muče redom sve trgovce, ustvrdio je Vidos i konstatirao da su to tada bila jedna druga vremena.
Prisjetio se i da je to bilo vrijeme stabilizacije, ali i nestašice brojnih prehrambenih i higijenskih artikala.
- Sjećam se da u ponudi nije bilo kave, a niti praška za pranje rublja. Bila je to svima tražena i dragocjena roba, rekao nam je Vidos te je ustvrdio da je tada u tom prodajnom, odnosno kako su ga zvali opskrbnom centru, radilo čak 20 ljudi.
U sklopu marketa, baš kao i danas, imali su i dio za prodaju mesa - što je vjerojatno i naljutilo ondašnje vodstvo obližnjeg Mesoprometa - ali i prostor caffe bara koji je također otvoren i danas. (Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ)