Tocno dvadeset godina prošlo je od pocetka višemjesecnog razminiravanja pulskog aerodroma, pocevši od primopredaje i podizanja zastave do tragicne smrti cetvorice pirotehnicara te oformljenja grupa zahvaljujuci kojima je cijeli prostor osiguran. Na te nas je dane podsjetio Ljubomir Cerovac, koji se nalazio na celu grupe za razminiranje poletno-sletne te rulne staze, danas brigadir i predsjednik Hrvatskog casnickog zbora Istarske županije.
- Primopredaja je obavljena 9. studenog 1991. u vecernjim satima, a u njoj je sudjelovala ekipa kriznog štaba - Luciano Delbianco, Igor Štokovic, Branko Kjurko, Radovan Juricic i Aldo Ritoša. Osiguranje kompleksa potom je preuzela specijalna policija BAK, kojom je zapovijedao porucnik Skender.
Vec tijekom noci pocelo je razminiranje u kojem su sudjelovali pripadnici zrakoplovne grupe, natporucnik Predrag Popovic, porucnik Željko Horga, docasnici Ilija Stojanovic, Abaz Ramici, Faruk Xhemaili, pirotehnicari MUP-a Stevo Grbic i Vicalj Marjanovic te još 20-ak vojnika 119. brigade Hrvatske vojske.
Oni su skinuli satne upaljace s 47 bušotina na pisti, od kojih je svaka imala 200 do 230 kilograma eksploziva. Time se smatralo da je pitanje piste riješeno, zapoceo je Cerovac pricu koja je prema predvidanjima trebala biti dovršena svecanim podizanjem hrvatske zastave narednog jutra.
Dva dana izvlacili stradale
Medutim, oko 13.15 sati na prvoj bušotini je došlo do eksplozije prilikom koje su poginuli pirotehnicari Dušan Bulešic, Vicelj Marjanovic, Stevo Grbic te Marijan Vinkovic. Suprotno svim ocekivanjima, ona je bila dodatno minirana, no eksplozija nije prenesena dalje, što se vrlo rijetko dogada.
- Digli su me oko 14 sati dok sam bio na sastanku bivše Opcine Pula i dali mi zadatak da ucinim sve da bismo iz tog minskog polja izvukli tijela stradalih. Narednog dana u 11.10 sati spustili smo se vatrogasnom košarom u suradnji s tadašnjim zapovjednikom VP Ugom Virgilio iznad bušotine s ciljem utvrdivanja stanja. Trebali smo doci do njih a da pritom sami ne nastradamo.
Zapovijed o razminiranju pulskog aerodroma glavni stožer hrvatske vojske dao je 13. studenog, a Cerovac je postavljen za koordinatora te glavnog odgovornog za razminiranje poletno-sletne i rulne staze. Uz potonju, oformljene su još dvije grupe - jedna za razminiranje zelenog pojasa s bojnikom Jozom Nenadicem na celu, a druga za razminiranje objekta za što su bili zaduženi pirotehnicari rijeckog MUP-a te pozadinska baza GSHV-a. U njoj su bili Miroslav i Željko Krištofic, Stjepan Hormot, Martin Perikic i Željko Žužic.
Sjedište u kojemu su se nakon svakog radnog dana održavali sastanci i razradivali predstojeci zadaci bilo je u hotelu Rivijera. Sastanke je vodio novo postavljeni zapovjednik Zrakoplovne baze Pula, pukovnik Vladimir Šumanovac.
Nismo znali vrstu upaljaca
- U mojoj su grupi bili Drago Opašic Billy, Danilo i Vlado Dragicevic te Slobodan Buršic. Vidjeli smo da je sve minirano i odlucili kopati po metar uz pistu do pronalaženja cijevi. Problem je bio što nismo znali koja je vrsta upaljaca u njima. Zakljucili smo da ce biti najbolje ako prepilimo cijev i žicom fiksiramo eksploziv. Na taj smo nacin uspjeli izvuci iz svake jedan do dva metka, dok smo praznine punili vrecama od pijeska.
Na Danilov prijedlog u Uljaniku su napravljene dvije povezane željezne ploce koje smo postavili u dijelu cijevi prema pisti. Sve to smo takoder pokrili vrecama pijeska. Upaljace na polovici nismo dirali nego smo ocistili usta cijevi i pomocu raznih alatki proizvedenih u Uljaniku, užadi i kamiona Tatra s osam kubika zemlje izvlacili bismo taj komad na zelenu površinu izmedu pista. Ondje smo ga ostavljali 72 sata unutar kojih je moralo doci do eksplozije bez obzira na vrstu upaljaca, objasnio je Cerovac primijenjenu tehniku razminiranja.
U zrak je otišlo 1.500 kilograma eksploziva, dok ih je spašeno 8.500. Od cetrdeset i sedam bušotina, dvadesetak ih je prilikom izvlacenja eksplodiralo, no niti jedna nije prenijela eksploziju na pistu. Razminiranje je trajalo sve do 7. ožujka 1992. kada je pista predana na korištenje. Cetvoro ljudi iz grupe Leteci medvedici za to je vrijeme ranjeno, ali puno više ih je nastradalo prilikom razminiranja zelenih površina, a posebice Budave.
Leteci medvjedici
- Ta se grupa prozvala "Leteci medvjedici", a zapovijedao joj je Nebojša Šverko. Obuku je izvršilo inženjersko odjeljenje prve satnije 33. inženjerskog bataljuna, kojemu je na celu bio Ante Andelic. Buduci da je imao dvanaest djelatnika nazvani su "Ante i 12 apostola", kazao je Cerovac, koji zaboraviti ne može ni vrijednu i nezamjenjivu pomoc dobivanu od radnika Uljanika.
Po potrebi oni su danonocno radili da bi osigurali sve što je potrebno, od alata pa sve do zaštitnog materijala, a koordinator izrade te kontakt osoba bio je Dragutin Prepuš.
Posao je obavljen u rekordnom roku i bez slicnih primjera u svijetu te je okoncan nakon razminiranja 4.500.000 cetvornih metara površine, 368 objekata, 600 šahtova, 79 kilometara putova, 61 kilometar cjevovoda i kanalizacije, 112 kilometara telefonskih i elektrovodova, 665 metara industrijskog kolosijeka te 6.500 metara naftovoda. Pritom je uklonjeno oko 3.000 razlicitih mina te deaktivirano 47 raznovrsnih upaljaca.
Pirotehnicari Hrvatske vojske i MUP-a ocistili su zracnu luku od oko 10 tona eksploziva kojim je jugovojska namjeravala aerodrom dici u zrak.