Hrvatska čitaonica u Savičenti počela je s radom na današnji dan, 12. srpnja 1908. godine. Iz ono malo podataka što ih nalazimo u krčkom Pučkom prijatelju od 20. srpnja 1908., saznajemo da je Hrvatska čitaonica otvorena u zgradi Posujilnice, da je tamo održana svečanost, na osnivačku skupštinu došlo je mnoštvo ljudi iz okolice, iz Pule (Pulja, piše Pučki prijatelj), Kanfanara i Žminja, "sviralo se je, pjevalo i u bratskoj slozi skladno pozabavilo“, te da je u sklopu programa izvedena šaljiva igra "Talijanski ne znaju".
Za predsjednika čitaonice izabran je Martin Peršić, za potpredsjednika Mihovil Ferlin, za tajnika Ivan Puh, blagajnika Josip Ferlin, a Ivan Peršić imenovanje je redarom.
Čitaonica je u početku bila vrlo aktivna, piše dr. Branimir Crljenko u radu "Čitaonička sastavnica preporodnog pokreta Istre i Hrvatska čitaonica u Svetvinčentu", organizira priredbe, predavanja, koncerte, gostovanja i zabave. Pokreće osnivanje tamburaškog orkestra, kupuje tambure, nabavlja novine i knjige, prikladno štivo za svoje čitatelje, priređuje plesove. Okuplja osviještene hrvatske ljude, sve brojnije narodnjake ne samo iz Svetvinčenta već i iz okolice, prije svega iz mjesta kao što su Bokordići, Štokovci, Smoljanci, Režanci i Juršići.
Zanosa je, međutim, brzo nestalo, pa su njene aktivnosti uskoro bile svedene na najmanju moguću mjeru. Naša sloga, koja je revno pratila život istarskih hrvatskih čitaonica, nije zabilježila događaj osnivanja čitaoničkog društva u Svetvinčentu. Godine 1908. taj pulski tjednik nije donio niti jednu vijest o djelovanju Hrvatske čitaonice u Svetvinčentu. Tek u broju od 6. ožujka 1913. nalazimo članak "Hrvatska čitaonica u Svet Vinčentu" koji govori o slabom radu čitaonice koja je "napredovala sjajno" samo u godini svog osnutka. Slijedile su nakon toga "dvie godine bez ikakvog djelovanja", tvrdi list i obavještava čitateljstvo o nastojanjima učitelja Kostelca "te gospode Koprivnikara i Trebina da čitaonicu opet ožive".
U godini otvaranja Hrvatske čitaonice u Svetvinčentu narodni preporod Hrvata i Slovenaca u Istri i Trstu bio je u punom zamahu. Te je 1908., prema pisanju Naše sloge, samo u Trstu djelovalo 110 slavenskih nacionalnih društava i tiskalo se čak sedam listova: slovenska Edinost i hrvatski Balkan, Slavenska misao i Tršćanski Loyd na hrvatskom, Novi list, te Zarja i Družinski prijatelj na slovenskom jeziku.
Dolaskom Istre i Svetvinčenta pod talijansku upravu gasi se rad hrvatskih čitaonica, hrvatskih škola i svih ostalih institucija važnih za čuvanje narodne svijesti. Spominju se čitaonice u Puli, Marčani, Medulinu, Ližnjanu, Premanturi, Pomeru, Krnici, Štinjanu i Barbanu... za koje je admiral na podnesku kratko ispisao "Chiuderli!"- Zatvoriti ih!
U tom dokumentu nema spomena čitaonice u Savičenti, a nema ni drugih dokumenata koji bi govorili o svršetku njena djelovanja. U narodu je tek živo sjećanje da su, došavši po raspadu Austro-Ugarske Monarhije na vlast, Talijani zapalili zgradu u kojoj su bili Hrvatska čitaonica, Posujilnica i škola. (Pripremio Robert BURŠIĆ)
VIŠE O OVOJ TEMI ČITAJTE U PRILOGU ISTRA PLUS TISKANOG IZDANJA.