Da pitko ne mora biti nužno plitko te da publika i dalje voli ležerne, nepretenciozne komedije dokazano je i prilikom izvedbe predstave Gradskog kazališta Sisak "Prijatelji(ce)" Marija Frattija koja je u režiji Borisa B. Hrovata upriličena u petak navečer u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula.
Izvrsna glumačka postava Goran Grgić (On), Dunja Sepčić (Ona), Igor Golub (Prijatelj) i Nada Abrus (Prijateljica) zaslužila je ovacije publike koja je prepoznala uvjerljivu interpretaciju.
On je uspješan, još k tome i bogat pisac. Njegov roman "Prijateljice" rasprodan je u dva milijuna primjeraka. Smrtno je zaljubljen u ženu s kojom se slučajno susreo. Ona je možda još bogatija. On ima Prijatelja koji njegov novac ulaže i oplođuje, a Ona ima Prijateljicu...
Dan-danas kada se sve više teži izvođenju klasika s novim iščitavanjem po(r)uke, modernizaciji određenih kazališnih formi, stvaranju posve novih žanrova, brisanju granica između žanrova, jedne vesela komedija, u biti, preciznije rečeno, jedna gorko-slatka priča o – a o čemu drugome negoli o ljubavi – uvijek je dobrodošla za malo smijeha i veselja.
To je priča o jednoj mogućoj ljubavi. On i Ona se sretnu, zaljubljuju se, ali tu interveniraju njegov Prijatelj i njezina Prijateljica sa svojim ne baš dobrohotnim namjerama. Tada dolazi do preokreta, On završava s Prijateljicom, a Ona s Prijateljem.
U biti to je klasična priča o četverokutu i o zamjeni uloga, ali ipak ispričana na jedan drugi način, gdje upravo ta naizgled neprisutna pretencioznost čini djelo pitkim i zabavnim.
Vrlo jednostavna i efikasna scenografija Igora Dobranića izvrsna je kulisa toj priči, u kojoj se semantičkim iščitavanjem između redaka dadu (raz)otkriti sve ljudske osobine – šaroliki spektar karaktera, ponašanja, kao i načina razmišljanja.
No, likovi nisu tu dubinski prikazani, oni su prikazani samo do neke određene mjere, a potom njihove geste, ponašanje, vrline i mane omogućavaju da se stvori konkretnija slika o njihovom ponašanju.
Britki humor, duhovite replike i nestatičnost fabule pokazuju kazališno umijeće Maria Frattija (L'Aquila, 1927.), koji već pedesetak godina živi i radi u New Yorku. Originalan je to i inventivan dramaturg, čije su drame prevedene na 20-ak svjetskih jezika. Ovaj je tekst napisan 1990. i do sada je izveden u 18 zemalja, uvijek s priličnim uspjehom. (Vanesa BEGIĆ)