Prije nešto više od godinu dana u pulskom je akvatoriju nestala pasara s dvojicom ribara koji su se u nedjelju 19. prosinca 2010. oko 15 sati uputili prema svjetioniku Porer usprkos lošem vremenu. Vec u ponedjeljak u uvali podno restorana turistickog naselja Centinera u Banjolama pronadeno je tijelo 54-godišnjeg Imre Mesaroša Pište iz Pule, no njegov kolega Raul Sedej i brodica nikad nisu pronadeni.
Nakon okoncanja službene istrage, koja nije došla ni do kakvih rezultata, ljudi od mora, ribari i ronioci, i dalje nastavljaju potragu na vlastitu inicijativu. Tako je bilo i ove subote kada je cetvero prijatelja iskoristilo zatišje pred buru, ali i specijalizirani katamaran Dubina iz Splita koji se ovih dana zatekao na našoj obali, da bi još jednom pretražili podrucje na kojem je posljednji put videna nesretna brodica.
- Naši su ronioci cesto ukljuceni u ovakve potrage, pomagali su i MUP-u u ovoj istrazi, a kasnije, nakon što je ona službeno završena, nastavili su povremeno dobrovoljno s potragom kao i mnogi ribari koji su reagirali na svaku novu dojavu o nekom sumnjivom predmetu. Znate, svi smo ljudi od mora, i eto, osjecamo nekakav poriv da zakljucimo ovu tragediju kako treba, da ipak pronademo taj brod, ne zato što sam brod ima nekakvu vrijednost, vec zato što pretpostavljamo da je Raul ostao zatocen u kabini kad se brod prevrnuo, objasnio nam je Lucio Lorencin, predsjednik Ronilackog saveza Istarske županije.
Potraga se odvijala na katamaranu Dubina, i to zahvaljujuci bliskom prijateljstvu ronioca Elvisa Pliška i vlasnika broda Gordana Župe, buduci da je splitska tvrtka Dubina jedna od najjacih domacih tvrtki specijaliziranih za traganje na moru i izvlacenje potopljenih brodova. Dubina je opremljena i kvalitetnim uredajima za pretragu i analizu morskog dna poput side scan sonara, ili "ribe", kako ga momci s Dubine od milja zovu.
- Livio Fiorentin, izbornik hrvatske reprezentacije u podvodnom ribolovu, došao je do nekih novih koordinata gdje bi se mogao nalaziti brod. Radi se o 15-ak novih lokacija i njih smo obišli da vidimo hoce li skener nešto pokazati. Da smo pronašli brodicu, išli bismo je izvlaciti. Problem je u tome što nitko ne zna gdje se tocno brod nalazio kada je potonuo, a i tog je dana puhao jak jugozapadnjak. Imamo samo podatak s brodice "Manuela", koja je tog dana takoder isplovila iz lucice kod Ribarske kolibe prema svjetioniku Porer, da je zadnji put viden kod Banjola. Dno je na cijelom ovom potezu sve do Venecije muljevito, dubina nije prevelika i lako su ga morske struje mogle nekamo dalje odvuci. Ali nada uvijek postoji da je brod ipak tu negdje, rekao je Elvis Pliško.
Koordinate su predane zapovjedniku broda Dubina Stjepanu Štambuku, koji je odredio polje pretraživanja i nacin kretanja broda da bi "riba" bila što ucinkovitija u potrazi. Prva pozicija na kojoj je sonar spušten u more bila je na morskom ulazu u Banjole iz smjera lucice Pomer, pola nauticke milje od obale.
Kako nam je objasnio Lucio Lorencin, u kanalu izmedu Banjola i Fraškera situacija na moru je dosta specificna jer se sudaraju dvije morske struje i uz vjetar kakav je puhao te kobne noci, more jednostavno kuha, pa pretpostavljaju da se pasara s dvojicom ribara prevrnula. To bi moglo objasniti zašto je posadi broda "Manuela" tako brzo nestala s vidika.
- Znamo da su ih vidjeli u trenutku okretanja nazad prema obali. Valovi su bili dovoljni da s nevezanim kašetama na brodu i teškim mrežama prevrnu nesretni brod. Takoder smo kasnije doznali da se Mesaroš nije utopio, jer u plucima nije bilo vode, nego je uspio nekako doplivati do uvale u Banjolama, gdje se, nažalost, smrznuo. More treba poštivati, ne kaže se to uzalud, jer ono zna itekako biti varljivo. Ali, cujte, treba od necega i živjeti, i ti su ribari toga dana usprkos lošoj prognozi izašli trbuhom za kruhom, uzdahnuo je Lorencin. (Zapisala i snimila Patricija SOFTIC-MEHMEDOVIC)
CIJELI TEKST MOŽETE PROCITATI U TISKANOM IZDANJU.