"Priče o lijepim stvarima" ispunile su poštovateljima djela akademika Josipa Bratulića klaustar pavlinskog samostana u Svetom Petru u Šumi. U tom kontemplativnom ambijentu ispunjenom sjećanjima mnogih davnih stoljeća predstavljena je knjiga "Priče o lijepim stvarima", kojoj u podnaslovu piše "Blagdan skromnih darova". Njen autor, akademik Josip Bratulić, rođen je u Svetom Petru u Šumi, a već kao dijete na ovom se posvećenom mjestu, nad zdencem pod drevnim kolonadama, napajao božjim darovima koji su ga pratili kroz život i sada vratili u rodni kraj. Bratulić minule nedjelje svojim Supetarcima i brojnim prijateljima nije upriličio, kako je napisao, "Blagdan skromnih darova", već blagdan raskoši hrvatske tradicije štovanja malih, svakodnevnih, običnih stvari. Upravo njima, svakodnevici, Bratulić je posvetio više od 200 stranica svoje najnovije knjige.
Vrsni znanstvenik
"Akademik Josip Bratulić ostat će zabilježen kao vrstan znanstvenik u povijesti hrvatske i istarske povijesti 20. i 21. stoljeća", rekao je predstavljajući autora, njegov život i rad urednik ovog izdanja Elmo Cvek. Bratulić je predstavljajući svoju knjigu rekao da su u njoj objavljeni zapisi nastali u dokolici, po narudžbi, uglavnom kao predgovori raznim knjigama stoga je, kaže, uživao u poslu koji nije birao niti izabrao, nego je posao izabrao njega. Knjiga "Priče o lijepim stvarima" sadrži šest tematskih cjelina naslovljenih "O iću i piću", "Ljudski rad", "Blagdani", "U društvu s obitelji", "Svijet i priroda" i "Miscellanea". Listajući svoju knjigu Bratulić je istaknuo da je jednu od najljepših knjiga o žitu i kruhu napisao njemački publicist Henrich Eduard Jacon "Šest tisuća godina kruha", napominjući da na svijetu "nema ni komadića kruha pri čijem pečenju nisu pomogle religija, politika i tehnika". Govoreći o siru, kaže da je to prvi prehrambeni artikl u povijesti koji ima oblik, koji je proizveden da bi sačuvao svoje kvalitete. Bukaleta, iz koje se pije vino, također Bratulićeva tema, isto je proizvod civilizacijskog značaja. Gdje je vino, gdje se pije i blaguje tu su i zdravice koje su opisane u poglavlju "Zdravice na hrvatski način". Pohvalom obrtima i obrtnicima Bratulić je odao poštovanje ljudskom radu, a svoja sjećanja i promišljanja o običajima zapisao je u poglavlju Blagdani. U njemu piše o Božiću, kao blagdanu radosti i obitelji te Korizmi i Uskrsu kao duhovnoj tradiciji, ali i slici života. Pišući o društvu i obitelji Bratulić ističe da je prijateljstvo dar, a prijateljevanje je darivanje, jer u dubini riječi prijatelj i prijateljstvo leži pojam voljeti. biti drag, pri-jati-prihvatiti, sebi uzeti.
Jezik je forma
"U muzejima se skupljaju narodne nošnje i slični proizvodi ljudskog rada, ali ono što je jezik, što ga mi u sebi imamo, taj naš jezike veže nas sa svima koji su tim jezikom govorili", istaknuo je Bratulić povezujući na taj način sva pokoljenja Hrvata i njihovu tradiciju. "Bez jezika ne bi bilo ništa", poručio je Bratulić, naglasivši da bi se bez forme, a jezik je forma, sve raspalo. Jezik je nešto korisno, a njemu je posvećeno završno poglavlje ove knjige koja će zasigurno u kratko vrijeme steći veliki krug čitatelja. (Mirjan RIMANIĆ)