Priča o žrtvi i predanosti u mračnim vremenima

Duhovni rock mjuzikl "Život za život" u Istarskom narodnom kazalištu (M. ANGELINI)
Duhovni rock mjuzikl "Život za život" u Istarskom narodnom kazalištu (M. ANGELINI)

U Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula preksinoć je izveden zanimljiv duhovni rock mjuzikl "Život za život" Danielea Riccija nadahnut istinitom pričom i žrtvom svetog Maksimilijana Kolbea, poljskog franjevca.

O Kolbeu kojeg tumače Ante Lučić i Nikola Pašalić i njegovom životnom putu govori lik Fran Gajownieczek (Rajko Bundalo), mladi narednik koji je trebao biti ubijen u Auschwitzu, no Kolbe se ponudio da ode u smrt umjesto njega. Doznajemo o Kolbeovom odlasku na studij u Rim, njegovom sukobu s masonima koji su protestirali protiv katoličke crkve, a tu je i priča o formiranju Vojske Bezgrešne koja danas ima nekoliko milijuna članova. Kolbe je pokrenuo i časopis te otišao propovijedati u Japan, točnije Nagasaki. Zdravlje mu narušava tuberkuloza, no još jedna veća bolest zahvaća svijet, a to je dolazak nacizma i Drugi svjetski rat.

Kolbe završava u najzloglasnijem koncentracijskom logoru gdje zapovjednik Karl Fritzsch za svakog odbjeglog logoraša ubija desetoricu uznika.

Beskrupulozni Fritzsch prihvaća da Kolbe bude ubijen te ga prvo odvode u "bunker gladi" u kojem pati dva tjedna prije no što mu 14. kolovoza 1941. ubrizgaju smrtonosnu injekciju, a spaljuju ga dan kasnije, upravo na blagdan Velike Gospe kojoj je Kolbe posvetio život. Imamo ovdje priču o čovjeku koji je dao svoj život da bi drugi čovjek mogao živjeti, ali ovo je i priča o predanosti, jer Kolbe nije prikazan isključivo kao mučenik nego i čovjek čvrstih principa, čovjek s misijom, a to je širenje vjere zbog čega odlazi i u daleki Japan.

Scene se izmjenjuju prilično tečno, nema zastoja, postoji fini balans između glazbenih numera i govornih dijelova, a to opet ne bi trebalo previše čuditi s obzirom da režiju potpisuje iskusni Richard Simonelli. Pjesme koje pjevaju članice i članovi zbora Kolbe i orkestra Novo svitanje izvedene su iznimno nadahnuto, a kada se sve zajedno spoji dobijemo upečatljivi završetak, gdje osjećaj žaljenja biva prevladan osjećajem nade i vjere. Gajownieczek je na koncu doživio da prisustvuje beatifikaciji Maximilliana Kolbea 1982., kada ga je Ivan Pavao II. proglasio "svecem zaštitnikom ovog našeg teškog stoljeća". Producent je fra Ivan Bradarić, scenarij je napisao Krešimir Tičić, a prihod od predstave ide Caritasu.

U ostalim ulogama pojavljuju se Sanja Bardun, Matea Bardun, fra Ivan M. Lotar, fra Robert M. Janđel, Gordan Kovačević, Igor Drvenkar, Zvonimir Kalić i Lucija Maltar. (M. RADIĆ, snimio M. ANGELINI)


Podijeli: Facebook Twiter