Nedavno je, u izdanju tršćanskog Comunicarte edizioni objavljena knjiga Silvie Zetto Cassano "Foresti", koja je već predstavljena u Umagu i u Rovinju.
Termin "foresti" je u prošlome stoljeću bio dosta učestalo upotrijebljen, posebice u geografskom arealu između Istre i Veneta. Foresti su bili "oni tamo", oni drugi, a takve riječi vjerojatno su postojale ili postoje u svim krajevima svijeta, jer su uvijek postojale granice, prave i metaforičke, stoga je tema aktualnija nego ikada, jer se neke stvari niti nakon nekoliko desetljeća nisu promijenile.
"Foresti" donosi priče jednostavnih ljudi, tu su zemljoradnici, službenici koji su odjednom postali vojnici, sluškinje, "ničija djeca", a pripovijest je ispričana ženskom perspektivom, odnosno kroz priče pet žena kojima je zajednički nazivnik život u ovim krajevima kroz razna povijesna razdoblja, a kojima je opet zajednički predznak u znaku teških ratnih ili poratnih godina.
Naracija se odvija linearno, ali putem reminiscencija i introspekcija te putem naracije najmlađe od tih pet žena, u jednoj vrlo složenoj priči, gdje sudbina neminovno upliće svoje prste.
Sve te protagonistkinje su jednostavne, traže malo ljubavi, a neke pronalaze "tek muža", neki muževi pod teretom ratnih i poratnih okolnosti, siromaštva i bijede jednostavno "pucaju" i žene su te koje moraju nositi čitav teret odgovornosti, obitelji i svega. Neke od tih žena nisu u stanju reagirati, nego su pasivne promatračice vlastitog života, a druge žele pronaći malo sreće za svoju djecu.
Svaka od priča tih žena počinje poput naracije jedne obične, nespecificirane bajke. Priča je to o životu jedne žene nekada, davno, a kao što je rekao i Italo Calvino, bajke su istinite jer u svojoj naraciji donose dosta praznina i činjenica koje nisu do kraja objašnjene, no za razliku od bajki, priče u ovoj knjizi nisu uvijek sa sretnim završetkom.
Prva žena koju upoznajemo u ovoj knjizi je Caterina Milic, druga je njezina kćerka Maria Grebaz, treća Anna Cossetto, Marijina kćerka, potom je tu Gemma Garbo, Annina kćerka te naposljetku Gemmina kćerka, ujedno i pripovjedačica.
Priča se privodi kraju kada posljednje tri žene, Anna, Gemma i pripovjedačica napuštaju Istru. To jest priča o egzodusu, ali i osobna, intimna ispovijest, to je priča o Istri i o tome kako nečiji mali svijet, nečiji mikrokozmos postaje atemporalni svijet s uvijek prisutnim granicama, fizičkim i mentalnim, kao i onim metaforičkim. Razni su i geografski areali kroz koji obavijaju pripovjedno tkivo - od Svete Nedjelje kod Vižinade, Karojbe, Ćićarije, Grdosela pa sve do Kopra.
Autorica Silvia Zetto Cassano rođena je u Kopru 1945., a 1955. napustila je Istru. Živi u Trstu, gdje se udala, rodila dvoje djece, radila kao učiteljica, te potom diplomirala povijest kinematografije. Nakon umirovljenja drži predavanja u raznim školama Veneta, te objavila je niz tekstova u periodici i knjige. (Vanesa BEGIĆ)