Knjiga prof. Egberta Peinhopfa "Eisenbahnen in Istrien - einst und heute" odnosno "Željeznice u Istri – nekad i danas" predstavljena je u pulskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici. Iako se radi o temi koja bi itekako mogla biti zanimljiva povjesničarima i ljubiteljima željeznice u Istri i cijeloj Hrvatskoj, izdanje s hrvatskim prijevodom za sada nije u planu.
Peinhopf je govorio o svojoj knjizi, a uz njega tu su bili i dr. Tadej Brate kojem je pripala i uloga prevoditelja, zatim mag. Ludwig Zwickl u ime izdavača i dr. Tamara Štefanac iz Hrvatskog željezničkog muzeja uz moderatora Davida Orlovića.
Peinhopf je više puta dolazio u Istru na godišnji odmor i prvo otkrio napuštenu željezničku stanicu u Rovinju te se krenuo raspitivati o njoj i posljednjem vlaku koji je s nje otišao, ali nije mogao doznati ništa. Otkrio je samo da je povijest željeznica u Istri jako slabo obrađena što ga je motiviralo da krene dalje. U želji da dozna nešto više stupio je u kontakt s Brateom koji mu je predložio da napiše knjigu tim više jer u Austriji ima puno veću dostupnu arhivu. To je i učinio i napisao opsežnu knjigu daje pregled povijesti željeznica na istarskom poluotoku. Osim trase pruge koja se još danas koristi (Divača – Pula), Peinhopf se bavio i željeznicama u pulskom arsenalu, legendarnom Parenzanom koja je išla od Trsta do Poreča, prugom Lupoglav-Štalije te koparskom prugom iz jugoslavenskoga razdoblja.
- Pokušao sam obraditi kompletan šinski transport na geografskom području Istre, neovisno o granicama, kaže Peinhopf koji se osim vlakovima pozabavio i tramvajima koji su vozili u Puli i Opatiji.
Za vrijeme Austrougarske željeznica je bila najvažniji način kopnenog transporta, a Peinhopf je ispričao i kako se ona gradila te pokazao fotografije čija jedna fotokopija iz Austrijske nacionalne biblioteke košta 44 eura. Osim što su vlakovi služili kao transportno sredstvo, uvođenje željeznice bila je prilika austrougarskim vlastima da Istru reklamiraju i privuku turiste pa su objavili i turistički vodič. No, tada su i lokomotive bile spore pa se od Beča do Pule putovalo 13,5 sati.
Talijani nakon okupacije pokušavaju modernizirati prugu te 1930-ih uvode motorne vlakove koji put od Pule do Trsta skraćuju s 4 na 2,5 sata. S modernizacijom je nastavila i Jugoslavija, a Peinhopf je između ostalog spomenuo i nikad prežaljeni Zeleni vlak koji je vozio od Pule preko Ljubljane do Zagreba. Pozabavio se i prometnim nesrećama kao i diverzijama koje su partizani vršili na pruzi za vrijeme Drugog svjetskog rata, a posebno poglavlje tretira nerealizirane projekte u pogledu željezničke izgradnje. Knjiga sadrži brojne povijesne fotografije, dokumente, planove i tehničke podatke koji daju kompleksnu sliku 140 godina željeznica u Istri, a kako sve to nije stalo u jednu knjigu, Peinhopf priprema i još jednu u kojoj će biti svega tri stranice teksta, a sve ostalo će biti fotografije.
Predstavljanje knjige održano je u organizaciji Istarskog povijesnog društva i Gradske knjižnice i čitaonice Pula. (M. RADIĆ, snimio N. LAZAREVIĆ)