Svi znatiželjnici imaju vremena do kraja mjeseca, točnije do 29. listopada, razgledati zanimljivu izložbu naslovljenu "Retrospektive" u prostorima Istarske sabornice u Poreču. Izlažu Rovinjež Andrija Milovan i Maja Matašin iz Sarajeva, a prostrana dvorana Sabornice ispunjena je metalnim skulpturama jer autori svoja djela oblikuju u raznim metalima.
Povijesne interpretacije
O radovima Maje Matašin piše Sebastijan Vojvoda, zadužen za likovnu djelatnost u Pučkom otvorenom učilištu grada Poreča, piše: "U njenim radovima naziru se natuknice povijesnih interpretacija arheoloških, etnoloških, ritualnih i magijskih predmeta u kojima je i kiparska umjetnost od početka civilizacije obavljala funkciju religijsko totemističkog zapravo zagrobnog medija. Kada govorimo o jeziku skulpture on je metaforički naziv za povezanost pravila, materijala, oblika i postupaka stvaranja trodimenzionalnih kiparskih objekata. Njena kiparska semiotika tj. znakovi kiparske strukture svojim plastičnim- kiparskim svojstvima predstavlja njen makrokozmički i mikrokozmički subjektivni prostor. One su njena alkemičarska vještina preobrazbe same sebe i vlastitog univerzuma a astrološke i druge simbole oblikuju u forme koje postaju alegorijski znakovi njenih duhovnih prostora i vizualne stvarnosti."
Mogao bih tome dodati da me njezini oblici podsjećaju na knjigu Itala Calvina "Nevidljivi gradovi" (Le citta' invisibili) u kojoj on izmišlja nepostojeće gradove s apsurdnim i grotesknim metodama gradnje ali, svaki izmišljeni grad, dio je proživljenih gradova autorove zbilje.
Mletački krilati lav
U svom uvodniku Vojvoda traga i za unutrašnjim vezama dvoje autora i piše: "Njihova priča je zapravo priča o kiparskim metaforama. Na oba autora izrazito utječe vezanost na prostorne i povijesno- kulturne nivoe sredina iz kojih potječu a to je zapravo kulturni prostor Rimskog carstva i Bizanta kojeg je Bosna bila dio kao uostalom Hrvatska odnosno Istra. Dakle imamo priliku pogledati rad dva kipara koji se realiziraju u jednom od najstarijih i najtradicionalnih medija a to je metal." Otomanski polumjesec s izbočenom stranom prema Istoku podsjeća da je u upravo po tom mjesecu (kažu Talijani: gobba a levante luna calante) 29. svibnja 1453. osvojen Carigrad.
Andrija Milovan nudi među ostalim i snažnu interpretaciju mletačkog krilatog lava, koji je snažan, prgav, krvoločan s ispruženom bajunetom. Kad su bečki carevi tražili od Venecije uspostavu slobodne plovidbe Jadranom duždevi su uzvraćali da mletački monopol nije bio plod trgovanja već da je prevlast ostvarena krvavim bitkama, pretežito s Turcima. Sitne skulpture Maje Matašin vode te u sakralne prostore i prostorije, križt i polumjesec se prožimaju, dižu se valjasti oblici prema nebu, ne treba putovati u Jeruzalem, dovoljno je prošetati se Bosnom, da bi se u skučenom prostoru čovjek doticao simbolima velikih monoteističkih religija…. Trebalo bi još progovoriti o utjecaju zajednice židovskih Sefardita koji su u Bosnu stigli nakon izgona iz Španjolske 1492, o ulozi Alkemije u židovskoj kulturi… (Elio VELAN)