U sastavu Dana antike u petak navečer na pulskom Forumu održana je tribina naslovljena „Kako su one stvarale rimsku Pulu“, o ulozi žena za vrijeme antike, ali i ne samo toga razdoblja u Puli, Istri, kao i općenito u širem kontekstu.
Sudjelovali su književnica Milana Vuković Runjić, povjesničari Robert Matijašić i Marija Mogorović Crljenko, te etnolog Sandi Blagonić, a moderator je bio Ivan Žagar.
Uloga žena kroz prošlost je najčešće bila zapostavljana i stavljana u drugi plan, a priča o organiziranoj borbi za njihova prava seže u 19. stoljeće sa sufražetskim pokretom koji se za pravo glasa žena izborio najprije na Novom Zelandu 1893., dok u Hrvatskoj isto biva ostvareno tek 1945. godine. No, saznali smo da u nekim razvijenim zemljama to je pravo ostvareno puno kasnije, kao na primjer u Švicarskoj i Lihtenštajnu.
Prof. dr. Robert Matijašić govorio je o malobrojnim poznatim utjecajnim ženama rimske Pule, gdje se ističu Antonija Cenida koja je navodno bila ljubavnica rimskoga cara Vespazijana, koji je njoj u čast dao izgraditi pulsku Arenu. Druga žena je Salvija Postuma, koja je dala izgraditi Slavoluk Sergijevaca, jedan od danas upečatljivijih spomenika rimske arhitekture. Budući da o tim ženama postoji jako malo podataka, o njima su stvorene i razne legende, koje imaju samo dijelom povijesno uporište.
- Kada se dugo pričaju neke priče, onda nam se čini da su stvarne, a priča o Antoniji Cenidi je, vrlo vjerojatno, izmišljena. Ne postoje podaci da je ona živjela u Puli, možda je tu i boravila, no ne zna se je li je stvarno bila Vespazijanova ljubavnica i je li on njoj u čast dao izgraditi Arenu. Ta se priča provlači kroz stoljeća, pa je tako postala dio povijesti, koja, kada se puno puta ponavlja, postaje na neki način istinita, odnosno vjeruje se da je istinita.
Dr. Marija Mogorović Crljenko govorila je o položaju žene na istarskom području u razdoblju srednjeg i ranog novoga vijeka. Osvrnula se na imovinske odnose u braku, posebno na brak na istarski način koji je prevladavao na istarskom području, usporedivši ga pri tome s brakom na mletački i na slavenski način. Po braku na istarski način muž i žena su bili ravnopravni partneri, svaki od njih ulazio je sa svojim dobrima u brak, i jedan nije mogao bez suglasnosti drugoga prodati dio te imovine. Takvih je brakova bilo oko 80 posto, dok u braku na mletački način žena nije imala pravo glasa, nego je ovisila o mužu. Prema braku na istarski način, ona nije mogla biti istjerana iz kuće.
Mogorović Crljenko osvrnula se i na činjenicu da se u srednjem vijeku najveći broj parnica vodio za priznavanje braka, odnosno njegovo dokazivanje, jer mnogi muškarci, iako su sa ženama imali i potomke, nisu željeli priznati brak, koji su pak trebali potvrditi svjedoci.
Milana Vuković Runjić kazala je kako je do sada pisala o raznim ženama, koje nisu uvijek imale lake životne putove i odabire, te da joj je prošlost žena puno zanimljivija tema nego sadašnjost, iako je i sadašnjost, ali na neki drugi način, inspirativna. Osvrnula se i na postojanje nježnih muškaraca, a za sebe je rekla da je zadovoljna svojim knjigama, svojim muško-ženskim imenom i pogledom na svijet. Potom je ukratko govorila i o svojim djelima u kojima progovara o poznatim ženama i njihovim ne uvijek lakim sudbinama.
Etnolog Sandi Blagonić istaknuo je da su pobjednici Big Brothera uglavnom muškarci, na Balkanu čak 95 posto njih su muškarci, dok u Finskoj taj omjer iznosi 45 posto, jer su, po nekim mjerilima, muškarci zabavljači, a u takvim programima se traži autentičnost i zabavnost.
Nadalje, Blagonić je govorio i o tome da se žena u kolokvijalnom govoru, pa i kada dvije žene govore o trećoj, percipira kao lovina, i nerijetko se zna reći koza, ovca, krmača, krava, dok su muškarci, u takvim slučajevima, eventualno magarci ili majmuni.
Tribinu je organizirala Pula Superiorvm uz Istarsko povijesno društvo.
(Vanesa BEGIĆ)