Prevođenje nije prozor u svijet - prevođenje je svijet


Što je to prevođenje i zašto se ljudi bave prevođenjem pokušali su odgovoriti sudionici predstavljanja knjige "Rijeke prijevoda – Fiumi di traduzioni", zbirke uglavnom proznih uz poneki poetski rad hrvatskih i talijanskih autora koje je prevela Vanesa Begić. Predstavljanje je održano u pulskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici jučer, baš na Međunarodni dan pismenosti, a osim autorice o knjizi su još govorili Daniel Načinović, Carla Rotta, Branka Grakalić i Davorka Kotiga Flego čiji su radovi objavljeni u knjizi, uz radove Ede Budiše, Umberta Sabe, Žarka Milenića, Dorte Jagić, Marije Pogorilić i Slavice Božičević.

Autori vezani uz istarsko područje

Kako je objasnila Vanesa Begić, ideja za ovaj projekt krenula je kada je upisala postdiplomski studij prevođenja u Puli, a kako kaže, danas se puno govori o prevođenju, o dodirima kultura. Ideja je bila da predstavi autore vezane za ovo istarsko područje.

- Htjela sam napraviti mali korak za kulture u doticaju i to sam napravila s vlastitim sredstvima, a mnogi bi to napravili bolje, skromno kaže Begić čije je "Rijeke prijevoda" objavila zagrebačka Udruga za promicanje kulture KULTura sNOVA.

Vanesa Begić podsjeća da se kod prevođenja uvijek otvaraju mogućnosti na koji način se neki tekst može prevesti, pa kada se prevoditelj nađe sam s nekim štivom mora se odlučiti kako će ga prevesti.

- Svaki će prevoditelj pojedini tekst prevesti drukčije bez da ijedan taj prijevod bude pogrešan, napomenula je Vanesa Begić.

Kako kaže Daniel Načinović - čija su tri rada zastupljena u zbirci - prevoditelj je prinuđen svaku pjesmu, tekst i sl. razmontirati, razdrobiti. Citirao je pokojnog talijanskog pisca i redatelja Piera Paola Pasolinija koji je rekao da svaki jezik, koliko god bio mali, ima svoje fraze i stvari koje idu u svojinu kulturološke baštine.

- Jezik ne možemo prebaciti u drugi vid komunikacije ni na jedan drugi način doli kroz prijevode, zaključio je Načinović.

- Možda su najbolji prevoditelji oni koji pišu poput Načinovića ili Carle Rotte, zapitala se Vanesa Begić koja ističe da u Istri postoji niz sjajnih prevoditelja odnosno prevoditeljica. Inače, Rottina se pripovijetka za djecu "Brut" nalazi u zbirci i to je jedini rad koji je preveden s talijanskog na hrvatski, dok su svi drugi prevedeni s hrvatskog na talijanski.

Prevođenje je umjetnost

Carla Rotta, inače novinarka i urednica, kaže da kada piše za djecu da se vraća u djetinjstvo, dok su knjige za odrasle malo ozbiljnije.

- Prevođenje je prvenstveno umjetnost, ozbiljna igra i mogućnost da čovjek izgradi sebe. Prevođenje nije prozor u svijet – prevođenje je svijet, kaže Rotta napominjući da se prevođenjem ruše sve barijere, a ljepota prevođenja je što tjera prevoditelja da ne zaboravi jezik.

- Kod prevođenja trebate darovati duh i dušu druge kulture a da se to ne primijeti, kaže.

Vanesa Begić književna je teoretičarka te novinarka i urednica u Glasu Istre, a do sada je prevela 28 knjiga i objavila tri samostalne knjige: "Quelle dei versi", "Suvremena književnost za djecu u Istri" i "Quo vadis – promišljanja o svakodnevici". (M. RADIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter